Aleksandar Vučić: govor u Narodnoj skupštini, 19. novembra 2026. u 21:08
Srpska napredna stranka (SNS) · lista Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija · trajanje 17 min · tačka 3: Izbor potpredsednika Narodne skupštine
Sažetak
Ukazuje da su mir, stabilnost i demokratija od presudnog značaja i navodi da je u trećem kvartalu zabeležena rekordna stopa rasta od 4 odsto na evropskom nivou. Kritikuje odluku o jednopartijskom prisustvu za gornjim stolom, tvrdi da bi odnos u Kolegijumu Narodne skupštine bio osam prema jedan, a u Odboru za prava deteta devet prema jedan, i pita zašto je iz iste partije šest potpredsednika umesto dva ili tri. Navodi da opozicija u Parlamentu ima ulogu kontrolora izvršne i zakonodavne vlasti i moli da se pre glasanja još jednom razmisli o potpredsedničkim mestima. Tvrdi da je aplaudiranje poslaniku koji je napao Briselski sporazum poruka svetskim centrima moći i da će se toga za mesec dana sami biti svesni.
Ceo govor
Poštovani narodni poslanici, mir, stabilnost i demokratija su od presudnog značaja za građane Srbije.
Naravno, kada o tome govorim, da biste sve to imali, morate da imate ekonomski napredak, ekonomsku sigurnost i zato je važna vest da u trećem kvartalu imamo rekordnu stopu rasta na evropskom nivou od 4% i srećan sam što smo uspeli takve uslove da napravimo i što je važno za ljude, što će obezbediti lakšu isplatu i penzija i plata i omogućiti dalji rast investicija u infrastrukturne projekte i verujem da ćete bar nešto od toga želeti da iskoristite u narednoj godini. Zašto sam ovo pomenuo?
Zato što svaka vrsta lošeg signala koji dolazi iz Narodne skupštine Republike Srbije koja svojim nedemokratskim ili antidemokratskim odlukama može da utiče i na mir i na stabilnost i na demokratska pravila i procedure, ali i na ekonomski rast, je od presudnog značaja.
Zato sam smatrao, i nekoliko puta ponovio, da je važno da promenite svoju odluku o jednopartijskom prisustvu za ovim gornjim stolom, da budu samo potpredsednici režimskih partija. To ima i svoje dve druge posledice.
Siguran sam da ste videli, gospodine Čupiću, da se kolegijum Narodne skupštine sastoji od predsednika Narodne skupštine, potpredsednika Narodne skupštine i šefova poslaničkih grupa, što bi u ovom trenutku, dok ne dođe do formiranja različitih poslaničkih grupa, značilo da imamo osmoro predstavnika režimske partije i samo jednog, mene ili nekog koga ovlastim, sa druge strane. Osam prema jedan nije realan odnos, realan odnos je pet prema četiri u Narodnoj skupštini, po brojevima. Osam prema jedan, baš nikakvog smisla nema.
Pri tome, mi nemamo ništa protiv i veoma ćemo kratko govoriti po pitanju izbora sekretara, možda ću se ja obratiti u deset minuta i nećemo diskutovati posebno o tome, da vam to olakšam, ali samo želim da vam ukažem na ovu činjenicu, posebno što tu ženu poznajem mnogo godina i nisam je video od kad je u penziji, ali, znam šta je sve radila i kako je radila.
Ali, ovo je toliko važno. Dakle, pridružuje se ili sekretar ili zamenik sekretara kolegijumima Narodne skupštine, što će reći – devet ili deset prema jedan. To nikakvog smisla nema, ukoliko uopšte mislite da održavate kolegijume i ukoliko uopšte mislite da se konsultujete sa drugima u Narodnoj skupštini.
Dakle, posledica vaše današnje odluke, uz sve to što ja mogu da govorim i politički da koristim, što nije neistina, dakle, želimo limuzine, želimo tinu-ninu, želimo ovo, želimo ono, sve to razumem, ali, ovo je mnogo ozbiljnija posledica, kolegijum Narodne skupštine, u odnosu osam prema jedan od deset prema jedan, nema baš mnogo smisla.
Ista je posledica i za Odbor za prava deteta. U Odboru za prava deteta bi odnos bio devet prema jedan i opet bih samo ja bio iz opozicije. Svih devetoro drugih ljudi, u skladu sa tim kako je Poslovnikom predviđeno, bili bi predstavnici vlasti.
I nešto što moram da pitam, što je logično – a šta, izvinite, radite sa šestoro predstavnika iste partije koji su vam zamenici ili potpredsednici? Kakav je smisao? Što nije dvoje ili troje? Nego da se zadovolje nekakvi unutarpartijski interesi ili interesi unutar liste da svako po nešto dobije i da dobije tu limuzinu. Nikakvog smisla nema. Ako želite da vas menja, da vas zamenjuje u nekom trenutku neko u koga imate poverenja, pa odredite dvoje ili troje. Ne morate ni opoziciju, ali što dajete šest potpredsednika? Pa vi ste nam govorili o efikasnosti i govorili ste nam o nižim troškovima. Pa što Skupštini namećete najviše troškove, najveće troškove, a da pri tome baš nikakvog smisla nema? Ne postoji opravdanje.
Sve vreme razmišljam o tome i, kao što vidite, potpuno mirno i civilizovano postavljam ta pitanja. U čemu je razlika da imate, ako već imate iz iste partije, da imate samo tri potpredsednika? Kad kažem samo tri, to nije samo. Da imate dva. Evo da imate tri. Šta će nam šest? Da bi imali veće plate, da bi imali više limuzina, veće troškove i ni za šta drugo. Ničemu drugom to ne služi. Pri tome nikakvu reprezentativnost niste ustanovili. I na ovo što postavljam pitanje i vi znate i ja znam da nema odgovora. Postoje pitanja na koja u politici prosto ne postoje odgovori, nego pusti, čekaj da prođe i baš vas briga za to. Jer na ovo ne postoji odgovor. Nema racionalnog, normalnog i razumnog odgovora na ovo. Nemoguće ga je pronaći.
Uvek sam se trudio da u politici pronađem odgovor na sve. Nekad vam je teže, nekad vam je lakše. Ja se sećam, jedanput smo mi, bio je problem, nije on bio kriv za to, iako bih to najlakše mogao da kažem, toga se, Vjerice, sećaš, oko troškova Nemanje Šarovića u Vranju. To sam se mučio mesec dana da pronađem odgovor za to i nisam mogao da pronađem, a zaista nije bila njegova krivica. Radio je neki stranački posao i naši protivnici su to bili iskoristili. Za određene stvari u politici ne možete da nađete rešenje. Ovde ne postoji ništa što biste vi mogli na racionalan i efikasan način da objasnite građanima Srbije.
Zašto vam ovo govorim? Vratiću se na ovo oko mira, stabilnosti, nepravljenju zidova i tranšeja između ljudi koji drugačije i različito misle.
Čovek sa kojim sam se pozdravio pa je pobegao kao đavo od krsta da ga neko ne vidi da se rukovao sa mnom je, ja to nisam mogao da verujem, sada sam pogledao, dakle, to je čovek koji kaže da mi nismo u stanju ni da opsujemo onako kako je on u stanju da opsuje, jer smo nesposobni i za psovke, a on je u stanju da vam kaže – j.... ti dete u detetu. Je l', ljudi, stvarno mislite da to treba da bude suština našeg političkog odnosa? O ovoj monstruoznoj rečenici neću ni da govorim. Ima i druga – dabogda te pet kolena pojele metastaze raka. Samo sam vam citirao, i to sa zvaničnog naloga.
Ja mislim stvarno da atmosfera u Skupštini, atmosfera između ljudi mora da bude drugačija i sa neuporedivo više poštovanja. Ja sam danas uzvraćao i u tom uzvraćanju sam u bar dva ili tri navrata prekršio Poslovnik dok vi niste došli na to mesto. Neki drugi su to prekršili deset puta. Ako ništa, nijednog trenutka nisam povisio ton, nisam vikao, bio sam staložen i miran, ali sam dovoljno svestan da sam u određenim trenucima preterao jer sam uzvraćao na isti način.
Ono što je nama potrebno, to je potreban razgovor i sve drugo. Koliko sam ja vas razumeo, čekamo završetak i glasanje oko potpredsednika, ide se odmah posle toga na izbor sekretara, a onda se u utorak nastavlja sednica oko, ako sam ja dobro shvatio, odbora. Dobro.
Ne zaboravite samo da ti potpredsednici i da opozicija u Parlamentu ima ulogu kontrolora ne samo izvršne vlasti, već i režimske većine u Skupštini, dakle i zakonodavne vlasti. Mi ovim, sem na plenumima… Ovo je jedini plenum koji postoji, jedini plenum koji je ustavna kategorija, to je ovaj plenum kojem mi prisustvujemo, to je skupštinska sednica ili, kako smo mi nekada to nazivali – plenum, drugo ne postoji što može da bude ustavna kategorija. Dakle, i tu mora da postoji kontrolni proces od strane opozicionih stranaka. Mi ne tražimo većinu, mi ne tražimo preko hleba pogače, tražili smo samo ono što nam po Ustavu, zakonu i po broju glasova, po volji naroda pripada.
I pošto ljudi misle, pogrešno misle, oko jedne stvari, oni misle da kada mi pričamo o potpredsednicima, mnogi ljudi u Srbiji, sad ja to lako pogledam ponekad, pa vidim i poruku koju dobijem. Ljude, naravno, baš briga za sve nas, i za vas i za nas, baš briga ljude za poslanike, baš briga ljude i za članove Vlade, ljudi brinu o sebi. I oni ne mogu da se nađu u našoj koži i ne mogu da razumeju šta je to što se nama dešava i zašto se mi borimo i zašto se mi bunimo. A moja poruka svim tim ljudima je da to nije pitanje poslanika, da to nije pitanje hoće li se Ana Brnabić, Marina Raguš ili Bilja Pilja osećati bolje ili ne. To je pitanje elementarnih sloboda, to je pitanje elementarnog provođenja demokratskih principa i pravila, to je pitanje sloboda za građane Srbije, ne za nas, mi smo tu samo njihovi predstavnici. Da li nas vole ili ne vole, da li smo ružni ili lepi, da li smo hetero ili homoseksualci, šta god, kako god, to je pitanje samo za ljude da li oni za koje su oni glasali mogu na najbolji način da reprezentuju interese ljudi.
I vidite, kad govorimo o toj kampanji, ja sam se malopre prisetio kada je govorio, i neću uopšte da govorim o vama, samo ću da vas podsetim na jednu još priču strašnih laži i to kriminalizovanje ljudi koji vam se ne dopadaju. I priča je o našem ministru finansija Siniši Malom. Jel se sećate vi priče, kao što se ja sećam priče o Jovanjici, „Sarajevo safariju“, svemu drugom, gde ste mi ispričali kako imam pušku, pa onda se vidi da ste mi okačili veštačkom inteligencijom, jer je to valjda neko mnogo pametan bio pa mi je na levo rame okačio, valjda bolje znaju jesam li ili nisam. Sećate se priče o 24 stana Siniše Malog? I o tome su pisale novine dva ili tri meseca. Pri tome, Siniša Mali je imao samo jedan stan u Bugarskoj, i ima samo jedan stan u Bugarskoj, koji je zaradio mnogo pre politike. Samo je zgrada u kojoj je imao taj jedan stan imala ukupno 24 stana. I ovo sam vam samo ispričao, ne zbog toga da bih nekoga zaštitio, jer se niko te teme više ni ne seća, već da bih ukazao na mehanizam laži.
Da bismo mogli da kontrolišemo i da bismo mogli da tu svoju ustavnu ulogu odigravamo, ja mislim da je velika, velika greška ovo što ste uradili sa potpredsedničkim mestima i ljudi koji su o tome razmišljali i promišljali u vašim plenumima unutar vaše poslaničke grupe, bilo gde, bilo kuda, najlakše je viknuti – dža-bu, odseci glavu nekome.
Politika mora da bude promišljena, u politici svaki potez mora da se izračuna i mora da bude neuporedivo drugačiji odnos prema političkim protivnicima. A ovo je pokazivanje mišića, ne prema nama, nas baš briga, nama ste olakšali posao. A i nemojte da kašljete, nemojte da kašljete, stvarno je bezobrazno i bezobzirno. I još vam neko kaže da ćemo brže da vas pustimo, da poslanici neće ni da diskutuju, možemo do pet ujutru da vas držimo, i vama ništa ne vredi. Dobro sam se ja pitao ko vas je našao i gde vas je našao, ko vas je našao i gde vas je našao, gde su vas nahvatali takve, ali neverovatno.
Dakle, moja molba je još jedanput, da ne bismo imali ovakav skandalozan odnos i u Kolegijumu Narodne skupštine, koji je zvanični organ, zvanično telo, da ne bismo imali ovakav odnos i u Odboru za prava deteta, a očigledno je da ćemo da imamo takav odnos i u drugim odborima, a to direktno zavisi od mesta potpredsednika. Dakle, da mi ne kažete da pričam o nečemu što dolazi u utorak, pričam o onome što je tema večeras. Dakle, ja vas molim da pre glasanja još jedanput razmislite, pa makar uzeli jednog poslanika s naše liste, jednog s manjinske, pa čak i da to ne bude proporcionalnost, da to ne bude reprezentativnost, mislim da biste ljudima u Srbiji olakšali i omogućili da na nešto drugačiji način prihvate naš rad u poslednja tri dana i da razumeju da je moguće, ako ništa drugo, da razgovaramo i da Srbiju ne uvodimo u mnogo veće tenzije.
Što se mene tiče, mislim da bi to za Srbiju bilo dobro, kao neko ko je uvek o tome pre svega razmišljao, mislim da je to važno. A što se tiče interesa naše stranke, i o tome sam razgovarao i sa predsednikom Vučevićem, i sa Anom, i Milenkom i svima drugima, vama hvala na tom poklonu. Hvala vam zato što niko nikada opoziciji tako čist penal, penal bez golmana nije omogućio. Jer o ovome možemo da pričamo mesecima i godinama i o ovome možemo da govorimo svakome kome budete govorili o poštovanju vladavine prava, jer vam je ovo dokaz par ekselans da vladavine prava nema.
I još jedan detalj na koji želim da vam ukažem. Malopre ste požurili i pohitali da aplaudirate jednom poslaniku koji je napao Briselski sporazum. Lako je to uraditi. Samo je teško voditi ozbiljnu i odgovornu politiku koja treba da sačuva mir i živote naših ljudi na Kosovu i Metohiji. I ovo sam vam rekao zato što će ovo, to što ste uradili i izgovorili, aplaudirali večeras, završiti u svim svetskim centrima moći. I ljudi su dobili jasnu i nedvosmislenu poruku i da ste protiv Evrope i da ste protiv sporazuma potpisanih i da ih tretirate kao veleizdaju. Nemam nikakav problem sa tim jer znam da sam uradio najbolje, čak i ne potpisavši to. Evo, prihvatam da sam ja, da vam to odmah olakšam, da sam radio najbolje i u najvišem interesu ove zemlje i posebno našeg naroda na Kosovu i Metohiji.
Hajde prekini da kašlješ više.
Govorim vam nešto čega ćete sami da budete svesni za mesec dana, ako niste danas svesni, pa ćete drugačije da govorite.
A ovo sam vam rekao zato što biste i od naših potpredsednika mogli to da čujete, pa makar na Kolegijumu da to čujete, i da ponekad i šef vaše poslaničke grupe i vaši potpredsednici mogu da čuju neki trezven, otrežnjujući, racionalan, ozbiljan i odgovoran stav. To je moja molba za vas.
Još jednom ću se pet minuta na kraju diskusije javiti, tako da možete da računate da u narednih, koliko mi još imamo minuta, još dvadesetak minuta.
← Prethodni: Aleksandar Čupić · Prva (konstitutivna) sednica · dan 3: svi govori · Sledeći: Aleksandar Čupić →
Izvor teksta: Privremene stenografske beleške (neredigovane i neautorizovane), parlament.gov.rs
Skupština live je nezavisno, nestranačko praćenje sednica Narodne skupštine Republike Srbije. Nije zvanični sajt Narodne skupštine.