Aleksandar Vučić: govor u Narodnoj skupštini, 18. novembra 2026. u 15:38
Srpska napredna stranka (SNS) · lista Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija · trajanje 9 min · tačka 2: Izbor predsednika Narodne skupštine
Sažetak
Ukazuje na to da je prethodni govornik, kako navodi, vikao i pretio poslanicima i prstom, i tvrdi da su „argumenti tanji“ što je glas viši. Navodi da niko sa njegove strane nije izgovorio „ljudska bedo“ i da za to nije bilo izvinjenja posle napada na Lidiju Vukićević. Tvrdi da se poslanici na njegovoj strani ne plaše i da nisu dobacivali, dok navodi da je koleginica sa druge strane dobacivala. Kritikuje, kako kaže, laži u predstavljanju čoveka kao profesora i isposnika sa Kosmaja, navodeći da ima više hektara na Voždovcu. Kaže da je završio do magistarskog rada i pita zašto je važno da neko bude profesor ako nije. Poziva na smanjenje tenzija i navodi da će, kako tvrdi, biti izabrani predsednik i potpredsednici „suprotno svim normama“.
Ceo govor
Dame i gospodo, uvaženi gospodine Radenoviću, trebalo je da opomenete prethodnog govornika koji je sve vreme, valjda nervozan zbog toka sednice, vikao i pretio narodnim poslanicima i prstom. Sve što su nervozniji i sve što im slabije ide to moraju decibele da povise i samo da budu glasniji. Što su argumenti tanji to je glas viši. Kako god.
Nekoliko važnih stvari. Niko od nas nikome od vas nije izgovorio „ljudska bedo“. To ste vi rekli našim narodnim poslanicima, i to svim narodnim poslanicima. I, ni za to, posle napada na Lidiju Vukićević, niste rekli – izvinite.
Kada budete čuli da neko izgovori tako teške reči kao što je „ljudska bedo“ onda nam držite predavanje, a prstima mašite negde drugo i pretite nekom drugom. Ovde ne sede ljudi koji se vas plaše i nikada vas nisu plašili, ni kad ste bili najveća vlast od 2008. do 2012. godine, niti vas se plaše danas, niti će bilo kad da vas se plaše.
Što se tiče dobacivanja, nikome nisam dobacivao. I vas sam sada slušao pažljivo i gledao sve vreme i vodio računa da ne kažem ni jednu jedinu reč.
Oni koji dobacuju postoje, i u pravu ste, samo ne znam kako to ne vide da ste na vašoj strani, kako ne čuste pre 30 sekundi da mi je vaša koleginica rekla – vi ste smešni, i dobacivala sve vreme odande sa velike udaljenosti, jedna od najudaljenijih tačaka sa mesta gde ja sedim. Kako to niste čuli i videli, ili principi postoje samo dok vam odgovaraju, a kada vam principi ne odgovaraju tim gore po principe? Ali, što bih vas bilo briga?
Kada govorite o imovini, naravno, tačno je postoje zakonski okviri koji to regulišu i svako će morati ko postane javni funkcioner da prijavi svoju imovinu i narodni poslanik, i ministar u Vladi, predsednik Vlade, predsednik Skupštine, svako. Kakve to veze ima sa ovim što smo mi govorili? Nismo mi ovde govorili o zakonu, već o moralu. Govorili smo o vašim rečima. Govorili smo o tome kako ste vi predstavljali čoveka. Vi ste ga ovde predstavili juče kao profesora, lagali ste nije profesor. Vi ste ovde predstavljali ga kao isposnika sa Kosmaja, mogli ste da kažete bar isposnik sam sa Voždovca i više hektara ima na Voždovcu u zgradi nego što ima na Kosmaju. Samo je pitanje što nam to niste rekli? Jel` to neko zakonsko ograničenje postoji? Ne postoji. Jel` on mora da bude profesor, da bi bio tu? Pa, ne mora da bude profesor. Samo ne znam što ste nas lagali, besmislena laž i još nastavljate u svemu tome. I potpuno ste u pravu, nije prijatno slušati dobacivanje i dekoncentriše čoveka i nije fer.
A što ste kašljali danas kao da ste tuberkulozu imali svi u svakom trenutku kada sam govorio? Odjednom vas neko od tuberkuloze izlečio u popodnevnim satima, pa više ne kašljete, pa je to bilo valjda fer i to je valjda bilo dozvoljeno. Neverovatno je kako sebi, evo ponovo se javila tuberkuloza, neverovatno je kako sebi oprostite sve što onom drugom niste oprostili. To je inače ljudska osobina. Ljudi, uvek sebi sve oproste što nekom drugom nisu oprostili, pa se pitam kako to uspevate, tom brzinom. Mi vas samo pitamo, i dalje, hoćete li nam reći, demantujte nas, kao boga vas molim, oko Voždovca ako možete. Ako ne, samo recite, istina, prekidamo to vam je istina, nastavljamo i pričamo o svemu drugom i ništa više nije ni važno.
Samo nema potrebe za vikom, nema potrebe za nervozom, sve može na pristojan način da se kaže i bez teških uvreda i bez ikakvih uvreda. I samo nemojte da izigravate žrtve kao da neko vas maltretira i vređa. Ne, vi ste ti koji to radite, vama niko nijednu ružnu reč nije uputio. To što to nisu milozvučne reči za vaše uši, izvinite naviknite se na to, opozicija tome služi. To je posao, osnovni posao i nema velike filozofije.
Tako da, hvala vam na tome i hvala vam na razumevanju, a vi gospodine docentu, nema razloga da se stidite činjenice da niste profesor, ti koji su, ima mnogih koji jesu i nimalo nisu bolji od vas, jedino čega treba da se postidite to su laži koji su neki iznosili govoreći o vama i naravno, ukoliko je istina ovo sve što se isposničkog života na Voždovcu tiče, a ne samo na Kosmaju.
U svakom slučaju, ja vas samo molim, vi produžavate raspravu i očigledno vam je namera da je produžite i izađe na sutrašnji dan. Da bih vam objasnio pošto vam je to smešno, ja ne samo da ima pravo, moj je posao da to radim, a vaš je posao da ste hteli da požurite, mogli ste da kažete - mi odustajemo od diskusije. Niste to rekli i ja prihvatam to i to je lepo, jer to je suština parlamentarizma i ja sam srećan zbog toga i ja vam čestitam na tome što želite da učestvujete u diskusiji.
Ova taktika koju je mudro smislio, gospodin Bakić, da me ignorišete da ne biste mi davali suviše prostora, nije bila glupa, ali nije delotvorna sa ljudima koji znaju svoj posao, ali nije bila glupa ideja. Ja volim to što ste doneli odluku, ja volim to što ste doneli odluku da učestvujete u raspravi, pružićete nam priliku da odgovorimo i da ukažemo na sve neistine i neprincipijelnosti kojima se inače služite.
Tako da, beskrajno vam hvala. Mi sa ove strane smo odani demokratskim principima i za razliku od vas nikada opoziciju nismo uskratili za potpredsednička mesta, za članstvo u odborima.
Nikada nikome nismo rekli da je ljudska beda, a pravo da vam kažem, ja sam završio sve do magistarskog rada, položio i opštu i pravnu metodologiju sa desetkama, ostao mi je samo pisani magistarski koji nisam završio a nikada nisam mislio da je to mnogo važno. Što bi se ljudi kitili nečim što nisu, samo mi to objasnite? Nikako ne razumem, što mislite da je važno da neko bude profesor ako nije? Koga to briga? Valjda je važno nečije znanje, obrazovanje. Valjda je važno kako će on obavlja svoj posao, a ne kakva mu je formalna titula ili to govori o nečijim kompleksima i frustracijama. I to ne govorim o vama jer vas nisam čuo, već onima koji su vas predstavljali.
Vama hvala najlepše, samo vas molim, ja znam kada dođu popodnevni sati, kiša napolju, nervoza, pritisci spolja od onih koji vam određuju politiku, od svega, samo malo spustite tonus, spustite prst, spustite glas i sve će biti u redu, izglasaćete vi svog predsednika, izglasaćete vi svoje potpredsednike suprotno svim normama, moralnim i običajnom pravu, politici koju smo imali od 1991. godine na ovamo, tako da vam sve ide potaman. Samo se ne sekirajte, uopšte ne razumem tu nervozu i ne razumem tu vrstu dobacivanja. Sa ove strane bih čak mogao da razumem iako ste videli bar tri, četiri puta da sam pokušao da utišam poslanike poslaničke grupe – Srbija pobeđuje i da ih molim da to ne rade, te vas molim da to isto i vi uradite i u takvoj atmosferi na koju pledira uvek profesor Radenović, verujem da ćemo uraditi mnogo više. Ako hoćete, meni ne mora da bude u interesu, ali sam siguran da je vama u interesu da što brže završite ovaj posao. Hvala vam najlepše.
← Prethodni: Stojan Radenović · Prva (konstitutivna) sednica · dan 2: svi govori · Sledeći: Stojan Radenović →
Izvor teksta: Privremene stenografske beleške (neredigovane i neautorizovane), parlament.gov.rs
Skupština live je nezavisno, nestranačko praćenje sednica Narodne skupštine Republike Srbije. Nije zvanični sajt Narodne skupštine.