Aleksandar Vučić: govor u Narodnoj skupštini, 18. novembra 2026. u 15:21
Srpska napredna stranka (SNS) · lista Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija · trajanje 12 min · tačka 2: Izbor predsednika Narodne skupštine
Sažetak
Navodi da je predsedavajući poštovao član 87. Poslovnika o pauzi i tvrdi da je kandidat za predsednika Skupštine docent, a ne profesor, kako je ranije predstavljen. Kritikuje što se, kako kaže, ne izvinjavaju zbog te obmane i pita zašto su napadali Stojana Radenovića. Tvrdi da kandidat ima devet nekretnina u jednoj zgradi i pita zašto to nije prijavljeno. Poziva da se prilikom formiranja Vlade ne poliva jogurtom i ne gađa nikoga.
Ceo govor
Dame i gospodo narodni poslanici, na vašem mestu bilo bi me sramota da ovako frenetično aplaudiram na veoma loše stvari koje su izrečene, ali dobro, to je vaš izbor.
Želim da vas obavestim o nečemu, znam da volite da nosite pod miškom knjige i da se predstavljate kao zaštitnici Ustava, Poslovnika, zakona itd., ali valja to i pročitati. Nije stvar u težini ili, kako ste mi malopre dobacivali, u debljini, jer su svinje debele, a ne knjige. Dakle, važno je pročitati nešto.
Govorili ste nam nešto o pauzama, to su govorili neki od vaših kolega na društvenim mrežama, ja vas molim, ovo služi za čitanje. Pročitaću vam upravo nešto, da ne biste govorili neistine, ne želim da kažem gluposti ili bilo šta drugo. Dakle, u članu 87. se kaže – sednice Narodne skupštine, po pravilu, održavaju se utorkom, sredom i četvrtkom, od 10 časova do 18 časova, sa pauzom od jednog časa. Dakle, predsedavajući, koji nije predsednik, veoma striktno se držao Poslovnika, koji je za njega sveto pismo, i uradio baš onako kako je potrebno da se ponaša i baš onako kako je bilo potrebno da odredi pauzu od tog jednog sata. Meni ta pauza nije potrebna. Ja, za razliku od vas, nisam ni spavao u ovoj sali, nisam ni bojio bojanku, slušao sam svakog od vas, samo sam u jednom trenutku napustio salu na 12 minuta, zato što sam imao važan razgovor da obavim. Dakle, meni to nije potrebno, vama je to bilo potrebno, ali je potrebno po Poslovniku da se tako nešto uradi. Nemojte da nam držite pridike tek tako što ste zamislili da imate pravo, a da pojma nemate o čemu pričate.
Što se ove glavne teme tiče, jer ste sada došli sa pauze svi sa zadatkom da odbranite lik i delo gospodina Čupića, naš narod kaže – nije majka Muju karala što se kockao, već što se vadio. Iz svega ovoga što smo zaključili iz vaše dve diskusije u popodnevnom delu sednice, zaključili smo – da, bio sam upravu, lagali ste nas da je gospodin Čupić profesor, on je samo docent. Hvala vam na tome što ste to potvrdili. A to što ste dokazivali čitajući tekst Nove S, pošto je to glavno štivo, znate, mi kad smo bili deca, pa neko čita „Alan Ford“, neko „Komandant Marka“, neko „Blek Stenu“ itd., pa mislili da smo glavni mangupi kad vičemo – Čiko Martinez i Zagor Te-Nej, e tako, znate i vi – javili nam na Novoj S, jogurt je zdrav za kosu. Al' smo pametni. Jeste videli šta smo im rekli? E, javili su nam sad – profesor je tek u 53. godini. Pa i da je u 103. Je l' imate nekog uspešnijeg?
A koliko imate vi naučnih radova? Koliko ih imate? A koliko ih ima ovaj što nije postao profesor, a juče lažno predstavljen kao profesor? I nije vas sramota. Umesto da samo kažete tu tešku reč – izvinite. Da nam samo kažete – izvinite što smo vas obmanuli da je reč o profesoru. Ja pri tome jednu reč nisam zbog toga rekao.
Primetili ste. Ima pravo da ne bude ni docent, ništa ne mora da bude. Baš ništa od toga ne mora da bude. Ali vaša sujeta je takva, lažna, elitistička, u kojoj vi morate svi da budete profesori, čak i kad to niste.
Znate, ja imam u stranci kolege i uvek sam se pitao, ja ih sad najavim i kažem, Dragan, Zoran, Nebojša, Zorana, ovako i onako govore, ja vidim oni meni dobace, kaže – profesor doktor. Ja rekoh – idi. Ja sam te oslovljavao po imenu, nisam znao da je mnogo važno to da ti kažem baš – profesor doktor, ali odmah znam da nešto s tim ljudima nije u redu. A što ovo radite, ljudi? A što čoveka dovodite u nemoguću poziciju? Što njemu ovo radite? Niko ne zamera to što on nije profesor. Okej, malo ste nas lagali juče, da ulepšate priču, APP, ako prođe – prođe, i to je to. Nije prošlo, okej, proći će sutra, jer većina će da kaže da je prošlo. Kako ono rekoste danas, većina može sve da odluči. Imate većinu, možete da odlučite i da je profesor, i šta vas briga. Ali nije. Nikad nije dobio ni zvanje vanrednog profesora, ni naravno zvanje redovnog profesora. Pošto su to činjenice, okej, to smo shvatili. A čemu ste onda pribegli? A što ste to radili? Što ste napadali Stojana Radenovića? A što ste napadali najvećeg našeg naučnika koji nas je držao na toj listi na 200. mestu Šangajske liste, a danas nemamo nikoga ko može da mu priđe blizu, na bilo koji način?
I još nešto da vam kažem, da ništa od ovoga što ja kažem nije tačno, a što ste to radili? A što ste to radili? Nažalost, sve je tačno. Nažalost, tačno je i za ove stanove, samo ne znam što to niste prijavili. Niko vam ne bi oduzimao tih devet nekretnina u jednoj zgradi. Devet, sedam plus dve nekretnine, u jednoj zgradi. Ja sam mislio da je izmišljeno i rekao sam im da to ne rade. A onda su mi doneli i onda sam video da je sve istina. A što nam to niste rekli? Reći ćete – nisam funkcioner, nisam morao sve da prijavim. A što nam niste pročitali iz istih tih novina lažljivih, koje su vas lagale i o mojoj ćerki i o raznim članovima moje porodice i o svemu drugom, dakle, a što njih niste pitali, što niste pročitali da čovek isposnički živi na Kosmaju i da nema nigde ništa? A onda odjednom i nije baš tako. Nikakav problem to nije. Pa radio je čovek, zaradio. Kome smeta? A što nam to ne kažete? U čemu je bio problem sa svim tim?
I onda nam opet držite pridike o tome da je to simbol studentske borbe. Pa kakve to veze ima sa istinom? Znači, ako je prvoborac i ako je okačio spomenicu, može da radi šta hoće, može da bude predstavljen profesor ako to nije, može da ima devet nekretnina u jednoj zgradi, iako to nije rečeno da postoji, i možete šta hoćete jer on je simbol studentske borbe. Baš me briga. I baš briga građane Srbije za to. Građane Srbije interesuje istina, interesuje ko će da im vodi Skupštinu, interesuje kako ćete da se ponašate i ophodite prema političkim protivnicima. Deset puta vas pitamo i molimo i ne kažemo i ne tvrdimo ništa, pitamo vas i molimo da nam kažete šta je istina, a vi umesto istine izađete i vređate profesora Radenovića. Jeste, ima on kuću u selu Dobra Voda kod Leskovca, nije baš devet nekretnina na Voždovcu, ali to je to. Samo se niste setili da o tome govorite.
A znate šta ste još rekli? To je nešto što je za mene veoma zanimljivo, samo još dve sitnice. Kažete – nije dozvoljeno studentima da prisustvuju. Studenti prisustvuju, ali ne tamo, jer tu nema studenata. Ima mnogo studenata s ove strane. A studenti prisustvuju samo kao narodni poslanici, s izuzetnim slučajevima, a to je obično pri izboru Vlade i gotovo nikada više, ili u slučajevima kada dolazi predsednik Republike po nekoj značajnoj temi, pa postoji ako je, recimo, Kosovo i Metohija, pa vam dođu ljudi koji su predstavnici našeg naroda sa Kosova i Metohije. Tada se to radi i tada se to dozvoljava.
A vi ste juče pozvali vaše pristalice… Vi ćete meni da vrtite glavom, ja proveo na različite načine 33 godine ovde, vi ni tri dana na razglednici niste gledali ovaj objekat, niti bilo šta, Poslovnik pročitali niste, Ustav videli niste, pa ćete da mi držite pridike i da mi dobacujete s mesta! Ali ste eksperti, delujete sebi kao eksperti, jel da? Pa da, to je to, čestitam, alal vera! To je ta čuvena šifra – nisam ekspert, ali sebi ličim na eksperta. To je to! Time sam postao ekspert i rešio sam sve probleme! Uspeli ste u životu!
Vi kažete, a onda ste se vratili na to kako da pohvalite vašeg kandidata za predsednika. Šta je, bre, ovo, ljudi? Jel imate neku činjenicu da nam kažete osim da je mnogo lep, da ima mnogo lepu bradu, idealnu antičku lepotu, otelotvorenje i ovaploćenje ideala antičke lepote i naših starih prosvetitelja. Ne znam kako ste izračunali da je bela pčela u odnosu na Dositeja ili ne znam koga već?
Ljudi, samo da mi objasnite, vi ste nam ovde rekli – Uvek spreman na plemenito delovanje. Šta vam to tačno znači? Kakve to veze ima sa politikom? Ili su to one fantazmagorične priče o emocijama – divni ljudi, isposnički život na Kosmaju, organska hrana, baš se teško živi ali sada smo rešili da preuzmemo stvari u svoje ruke i da Srbija konačno krene napred? Usput smo zaboravili devet nekretnina i to samo u jednoj zgradi, zaboravili da nije profesor nego docent, zaboravili Demokratsku stranku i fondaciju "Ljuba Davidović". Sve nam to što je trebalo da stane u biografiju a što su činjenice, a nije emotivno glupiranje, nije bilo važno.
Samo vas molim, dovedite kada budete formirali Vladu koga god hoćete gore, samo nemojte da ti ljudi polivaju jogurtom nekoga, nemojte da gađaju nekoga kao što su juče radili, ne u Pionirskom gradu, nego na stepenicama Narodne skupštine.
I da vas podsetim, nadao sam se da ćete kao dama da izgovorite jednu reč, samo jednu reč vašoj koleginici, vas niko nije polio ni jogurtom, ni supom, niti bilo čime, samo nemojte da mi kažete – nisam zaslužila pošto sam izmislila da sam ekspert, i ne vidim šta vam je smešno u svemu tome, ali to govori o vama. Smešno vam je? Ja sam vam smešan?
← Prethodni: Stojan Radenović · Prva (konstitutivna) sednica · dan 2: svi govori · Sledeći: Aleksandar Vučić →
Izvor teksta: Privremene stenografske beleške (neredigovane i neautorizovane), parlament.gov.rs
Skupština live je nezavisno, nestranačko praćenje sednica Narodne skupštine Republike Srbije. Nije zvanični sajt Narodne skupštine.