Aleksandar Vučić: govor u Narodnoj skupštini, 17. novembra 2026. u 17:29

Srpska napredna stranka (SNS) · lista Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija · trajanje 30 min · tačka 2: Izbor predsednika Narodne skupštine

Sažetak

Tvrdi da je većina, suprotno praksi od 1992. godine, uskratila jedinoj velikoj opozicionoj stranci mesta u odborima i potpredsednička mesta, i upozorava da bez opozicije ne može biti formirana delegacija u Savetu Evrope. Ponovo traži izvinjenje Lidiji Vukićević, optužuje deo većine za saradnju sa Maršavelskim, koga naziva hrvatskim obaveštajcem, i kritikuje RTS. Poziva vladajuću većinu da što pre formira vladu, a poslanike da glasaju za Stojana Radenovića, ističući njegov naučni doprinos, umesto za Čupića.

Ceo govor

Ako ja nemam pravo da govorim vi mi recite, a nemojte da mi govorite kao da nam nešto činite, pošto ste pokazali… To imam pravo po Poslovniku o radu Narodne skupštine, a to što vi ne možete da istrpite drugačiji stav i drugačije mišljenje šta da vam radim.

Ja sam se ponadao, nisam se uzdao u vas, uzdao sam se da će neko od tih mladih ljudi na fakultetima da bude dovoljno razuman da ne ostavi iza sebe trag onih koji su postupili gore neko Milošević 1991. godine. Milošević je tu lekciju naučio već posle izbora 1992. godine. To su bili vanredni izbori u maju, ako se ne varam, 1992. godine.

Posle tih izbora, počeo je da deli odbore i da skladno reprezentativnosti, u skladu sa brojem glasova koji su dobijeni, da deli članstvo u odborima, potpredsednička mesta i druga mesta u skupštinskim telima i organima. Nikada od tada, dakle, u tih 35 godina, 34 godine, nikada se nije dogodilo da neko uradi ovo što ste vi danas uradili.

I, da budem iskren, sa jedne strane sam tužan zato što znam, šta god neko govorio sa strane, mene ne zanimaju nevladine organizacije i njihovi stavovi, ne zanima me šta govore stranci, zanima me šta govore naši građani. Uradili ste nešto što je suprotno svim demokratskim normama i što će ostaviti dubok trag u poštovanju demokratskih principa u našoj zemlji.

A, sa druge strane sam negde zadovoljan, jer ste ogolili svoje antidemokratsko lice i pokazali nam još jednom da je u stvari sve prevara, dok nosite Ustav pod miškom, trčite po Srbiji i pričate o institucijama, vi u stvari mislite i govorite narodu – baš nas briga za institucije, a još manje hajemo za Ustav.

Kad god govorite o povratku velikih vrednosti, a koje znače vladavinu prava, to znači nikakva nas vladavina prava ne interesuje, ili slobodan prevod je „sila bez zazora“ kako ste malopre lepu sintagmu upotrebili, sila bez zazora u kojoj možemo šta hoćemo, bez ikakvih ograničenja. Ako nam neko nešto prebaci ili ako neko pokuša nešto da nam kaže, onda ćemo grohotom da se nasmejemo i da kažemo – mi smo oslobodioci, dobili smo toliko glasova i imamo pravo da učinimo šta hoćemo.

Moje pitanje je za vas, pošto ne znam da li znate, ali obavestiću vas, vi ne možete da pošaljete delegaciju Parlamenta Srbije u Savet Evrope bez reprezentativnosti opozicionih stranaka. Ne možete da ih varate da izaberete male manjinske partije sa jednim ili dva poslanika i da kažete – oni će da nam predstavljaju opoziciju. Ne, neće vas pustiti, moraćete da donesete odluku da mi budemo predstavljeni.

Pa, vas pitam, a kako ćete da im objasnite tamo gde moramo da budemo predstavljeni, tamo gde ćemo zajedno morati da čuvamo, nadam se, državnost Srbije i da pokušamo da zaštitimo zemlju, jer smo mi to uspevali da tzv. Kosovo ili Priština kako god hoćete, ne uđe i ne postane članica Saveta Evrope uz sve pritiske, pa jednom završimo sa Francuzima, pa jednom sa Francuzima, Italijanima, pa jednom sa, ne znam, sa kim, ali uspevali smo nekako, to ćemo morati zajedno da radimo. A nećete? Dobro, hvala vam na tome. Hvala što ste rekli građanima da vas ni to ne interesuje, da vas ne interesuje ni Kosovo i Metohija, da vas ne interesuje ni Srbija, da vas ne interesuje ništa.

Nemamo nikakav problem, ali nećete moći da budete predstavljeni u Savetu Evrope ili ćete morati da objasniti kako to u Savet Evrope može da ide poslanička grupa, jedina poslanička grupa, defakto opozicije, ali zato ne mogu da idu ni u jedan odbor. Zato što ste vi veliki bogovi i prava elita, ili samoproklamovana elita, doneli odluku da ovi mali obični ljudi sa pijaca i autobuskih stanica ne mogu da budu deo toga, pošto mi nismo demokratska opozicija, jer ćete vi da nam određujete ko je demokratska opozicija. Malo vam je što ćete da određujete ko je vlast i ko će da bude u Vladi i ko će da bude na bilo kojem mestu u bilo kojoj instituciji, nego biste još da određuje podobnost opozicije. Pa, malo vam se neko sviđa, pa vam se neko malo ne sviđa.

Je l' vi stvarno mislite da je to moguće? Je l' vi stvarno mislite da je to realno? Je l' stvarno mislite da će to ljudi da slušaju? Pa, neće niko, neće niko, ali će ostati zapamćeno da je ovo skupštinski saziv u kojem ste oduzeli sva prava jednoj,

jedinoj opozicionoj stranci. Ne računam manjinske stranke, jer pretpostavljam da će neke od njih želeti da idu sa vama u Vladu i nekad će tražiti razgovore, čekati razgovore itd., a neke će možda ostati u opoziciji, pričamo o onima koje su velike.

To je veoma razočaravajuće, baš kao i neupućivanje izvinjenja Lidiji Vukićević, jer to danas što se dogodili mnogo je gore od onoga što vi mislite. Nije tu problem u nekom jogurtu na kosi, problem je u tekstu koji vaši snishodljivi poltroni objavljuju i to u odeljku zdravlje - zašto je jogurt dobar za kosu. Kakvi se bre to ljudi? Ko su ti ljudi? I to ne govorim sada vama, ne mislim to o vama, da budem iskren. Ko su ti ljudi? Ko su ti monstrumi? Ko su ti ljudi? Gde su ti ljudi rasli? Ko ih je vaspitavao? Šta ste nam to doneli?

Malo pre je Milenko Jovanov govorio o Maršavelskom, ja sam o tome planirao da govorim sutra i govoriću o tome sutra, samo jednu stvar koja je važna. Vidite, to je izazvalo ozbiljnu polemiku i velike probleme u Hrvatskoj. Naravno da je hrvatska obaveštajna agencija, kao što smo od prvog dana govorili aktivno učestvovala u ovoj obojenoj revoluciji i rušenju vlasti u Srbiji, od prvog dana. Na kraju, nismo mi to morali da kažemo, oni su to sami priznali. I ja razumem u uslovima sužene svesti, adrenalina u mozgu, kada više nije važno, kada je važno samo da se nešto završi, da budete protiv, da ljudi nisu u stanju da sagledaju argumentaciju, da je čuju, ne žele da je slušaju, u krajnjoj liniji, jer misle da je to neki od naših spinova ili izmišljotina, najobičnija, ali na kraju, ne znam da li ste primetili, a zanimljivo je, da niko od režimskim medija u Srbiji na to, ni na koji način nije odreagovao, ali je još zanimljivije da vi niste reagovali, da ćutite kao zaliveni, da reč o tome niste rekli. Da nam niste saopštili – izvinite, mi sa Maršavelskim nemamo veze. Ne, Maršavelski nije dolazio kod nas na Pravni fakultet. Ne, Maršavelski nam nije pisao u „Danas-u“.

Da li vi znate kakvo je to krivično delo? Da li vi znate kakva su to teška krivična dela, kao što vidite još niko za to nije uhapšen, a radili ste direktno sa hrvatskim agentom, sa hrvatskim obaveštajcem na rušenju ustavnog poretka zemlje. Kao što znate, ovde ima ljudi koji odlično poznaju tu materiju i znaju te bezbedonosne stvari i jasno im je o čemu je reč. I mogu sve da razumem, ali ne mogu da razumem da bar niste pokušali da date neko objašnjenje, ali to je taj nivo arogancije i bahatosti – može nam se, baš nas briga za sve i nemamo problem sa tim Maršavelski, mogao je da bude i neko drugi, potpuno je svejedno. Samo razmislite šta ste time, na kraju krajeva, svojoj zemlji uradili.

Što se tiče Demokratske stranke i činjenice da je ovde najveći deo ljudi vezan za Demokratsku stranku i neke druge političke organizacije bivšeg režima, nemam ništa protiv, sve je dozvoljeno. Nema protiv što je neko iz radikalne levice, nemam problem što je neko iz neke druge političke organizacije, svako ima pravo da se bavi politikom na različite načine, ovo je slobodna zemlja. Ima pravo i da menja političke opcije, sve može, ali ono što ne može to je prevara koja je uspešno prodata našem narodu, kako dolaze neki novi mladi ljudi, drugačiji mladi ljudi, a u stvari ne dolaze nikakvi mladi ljudi, dolaze stari ljudi, mojih godina i stariji od mene i pri tome dolaze ljudi koji su partijski kadrovi već decenijama. I tačno je da Ljuba Davidović fondacija je bukvalno služila kao protočni bojler za finansiranje Demokratske stranke jer su dužni i kužni, nikad svoje račune nisu hteli da plate, kao i neke druge partije i iz vlasti i iz opozicije koje su dužne po pet, sedam, osam, deset miliona evra i nikada nisu hteli da plate svoje račune. E, onda su našli fondaciju, sa imenom čuvenog, a što je naravno po zakonu zabranjeno, ne podrazumeva se, ali nisam o tome govorio zbog zakona, ovde sam govorio zbog politike i morala.

Vi samo nemojte da smetnete sa uma da po nečemu drugom podsećate na sudbinu, samo u obrnutom smislu, Milana Grola. On je dogovarao sa komunističkim režimom, tamo 1945. godine, izlazak na izbore, jer je komunistima bilo važno da postoji neka vrsta legitimiteta slobodnih izbora. I on je izdavao časopis „Demokratija“, a onda se, baš kao što i danas činite kada vidite na koji način i članovi REM-a menjaju svoje odluke, većina njih, pa vidite kako i na koji način se odnose ljudi u pojedinim medijima prema politici koja treba da pruži priliku i onima koji drugačije misle, dogodilo Milanu Grolu da su mu rekli – klasno osvešćeni radnici štamparije „Borba“, ako se ne varam, nije „Borba“, druga štamparija je bila u pitanju, klasno osvešćeni radnici su doneli odluku da više neće da štampaju list „Demokratija“. E tako su danas i klasno osvešćeni radnici doneli odluku da nema više pravo „Informer“ da govori ono što hoće, ko su oni da govore šta hoće, tu su batinaši koji će da uđu i da ih disciplinuju i da im objasne šta je ono što oni smeju da govore, zbog čega će da bude sve u najboljem redu, a ne daj bože da izgovore ono što oni ne misle, moraće da bude sve drugačije.

Samo da vas još jedanput podsetim, iako sam bio, demantujte me ako možete, nepomenik, monstrum, produkt zmijskog gnezda, čovek koji tvrdi da mi neki Sadriju nije otac, čitaj – otac mi nije otac, oni valjda bolje znaju ko mi je otac od mene i ne vidim šta vam je tu smešno, ja bih se stideo svega toga… I samo pogledajte kakav bes izazivate kod naših ljudi gde se trudim da ih umirim i da vam ništa ne kažu na sve takve gadosti koje ste radili – do od izdajnik, do ne znam ni ja šta sve, nije postojala reč koju niste iskoristili. Pa kad su to batinaši upali u N1? Kada je to bilo ko upao u N1 ili Novu S? Nije niko za 14 godina, 10, 12, godina njihovog postojanja, nikada. Kada ih je neko disciplinovao? Nikada niko. Nikada niko, čak sam odgovarao na sva njihova pitanja.

I da vam kažem, to što klimate glavom na taj način pokušavajući da me provocirate, trudio sam se i mislim pokazao poštovanje i prema vama i prema svima danas. Naravno kritikovao sam zato što drugačije mislim politički, dovoljno hrabro da ne budem nezadovoljan zbog sopstvenog kukavičluka, dovoljno mirno, smerno i smireno da ne budem nezadovoljan zbog svoje drskosti. Ako vi mislite da to što vam se čini da nekoga možete da unizite svojom mimikom, gestikulacijom, to možete samo sebi da učinite, a ne nekom drugom. Nego da vas pitam šta bi sa jahanjem?

Da se vratim na temu demokratije. Deset godina slušam kako sam diktator i autokrata, a za to vreme diktature svi vi mogli ste da govorite šta god ste hteli, da blokirate ulice i puteve, da nam blokirate fakultete i škole, da radite šta vam je volja i da vam niko nikada skoro ništa i ne kaže, a kamoli nešto uradi.

Mi smo u vreme, kada su bili najžešći u opozicijama Marinika Tepić i svi drugi, kada su na nedeljnom nivou držali po tri konferencije protiv nas, dali pet odbora, ako se ne varam. Pet odbora smo im dali i tri potpredsednička mesta. Imali su pet odbora, i to nekih od najvažnijih odbora kojima su upravljali, odnosno rukovodili, i to su bili Odbor za odbranu, ako se ne varam, Odbor za spoljne poslove, evropske integracije, zaštita životne sredine i neki peti. Marinika je bila jedan od predsednika odbora, i Ćuta je bio predsednik, i Miloš Jovanović nekog.

Šta ćete, došla je velika sloboda, došla je lažna elita, a sa njom i lažna demokratija. Neretko iza povika i urlika i vriska o najvećoj slobodi su se krile najveće neslobode. I ne bi to bilo i nije ni prvi, a ni poslednji put u istoriji. Loš je signal za zemlju. Loš je signal za investitore ako me ne poslušate.

Znam zašto vam govorim jer je NCR, koji sam ja doveo u Srbiju, u kojem su svi glasali protiv nas, a ja ga doveo u Srbiju, ja pregovarao sa Amerikancima, danas najavio otpuštanje radnika. Loš je signal jer ljudi neće političku nestabilnost. Imali ste priliku da pokažete – da, hoćemo stabilnost, mi smo vlast, mi odlučujemo o svemu,

ali ćemo da pokažemo poštovanje prema opozicije; a ne – mi ćemo vas da zgazimo. Okej. Imate pravo. Imate pravo da pokušate. Samo vodite računa da vam se to ne obije o glavu, kao i sve ono što ste nam objašnjavali kako su vaše fizionomije drugačije od naših. Valjda ste vi mnogo lepi, a mi mnogo ružni. Vi ste ovaploćenje ideala antičke lepote, a mi smo valjda krezubi glupani. I to vam je smešno. Ja bih plakao da sam na vašem mestu; plakao bih zbog sopstvene gluposti i sopstvenih besmislica, a vama je smešno. I dobro je što ste tako bahati. Hvala vam na tome. Dobro je da ste takvi. Plašio sam se, ali srećom zaludu. Plašio sam se da ćete biti pametniji, a vama je jedino na pameti topuz i sila bez zazora, kako to malopre lepo rekoste i ama baš ništa više.

Ja mislim, profesore, i ono što ste danas govorili i što ste se trudili na jedan simpatičan način da kažete našim političkim protivnicima, uzalud je jer svako od njih, bez obzira na sve vaše naučne radove, bez obzira na poređenje koje je izneo gospodin Jovanov ovde, svako od njih, nećete verovati, misli da mnogo više zna, čak i o matematici, od vas. Rene Dekart je davno rekao – racio je nešto što je najbolje raspoređeno među ljudima, svi misle da ga imaju dovoljno i niko se ni sa kim ne bi menjao. To je ljudska priroda. To je sve u redu. Ali da neko može da bude toliko neobjektivan, da nešto što je tako i toliko očigledno, tolika razlika u znanju i obrazovanju i da opet to ne može da prihvati sportski i džentlmentski, je neverovatno. Ali u krajnjoj liniji što bih se čudio svemu tome kada jedno obično izvinite niste uspeli da izgovorite.

Moja molba za vas je, pošto računam da ćemo sutra moći da završimo sve i da izglasate sve što vam je potrebno, samo da razumete to pošto imam iskustvo u tome, formirajte vladu što pre. Formirajte vladu što pre.

Jesam li vas nečim uvredio? Izgleda da vam je to uvreda? Izgleda ne razumete neophodnost da se izdavanja naređenja iz parka pređete na funkcionisanje sistema. Šta vam je bilo? Šta vam se dogodilo? Šta je problem u onome što sam rekao? Ili biste možda vi i formirali vladu, ali neće onaj koji se pita, ili baš nemaju mnogo poverenja u vas pa traže neke druge koji mogu taj posao bolje da obave. I ja bih na njihovom mestu, da budem pošten.

A ovu polušalu na stranu, formirajte vladu, ne ružite zemlju, i ne šaljite najgore moguće signale time što vladate iz parka, naredbama sa megafona, gde u klizeći start snishodljivo utrčavaju svi ovi preletački mediji i svi ostali ne bi li poslužili svrsi i ne bi li se dodvorili nekim novim gazdama koji predstavljaju „ovaploćenje antičkog ideala lepote“. Samo citiram.

Ono što je bila naša molba, još jedanput da ponovim da razmislite pošto ste vi vlasnici svojih mandata, svako od vas je vlasnik svog mandata po Ustavu Republike Srbije i vi ste slobodni da iznosite svoje mišljenje. Moja molba svakome od vas je da razmislite da svoje poverenje i svoj glas date profesoru Radenoviću zato što ste se zaklinjali, tj. u skladu sa vašim principima, zaklinjali ste se u stručnost, zaklinjali ste se u znanje i rekli da su znanje i stručnost ispred politike, ispred partijske i političke pripadnosti, da je predanost poslu, da je predanost radu, a ovo je čovek koji nam je doneo najviše naučnih radova, čovek koji je bukvalno spasavao nauku Srbije, i dalje zbog njega nekakve pozicije u svetu i držimo, inače sve ostalo ni do kolena mu nije, da razmislite i da donesete drugačiju odluku od onoga šta vam je Kominterna naredila, ova moderna Kominterna. Odlično ste me razumeli.

I ja znam da su neki srećni zbog toga. Ovi što su bili u radikalnoj levici oni vole Kominternu. Znao sam ja. Ja to znam, ja razumem, ja nemam šta da zamerim ovom čoveku, ovom gospodinu, zato što on voli, drug, on voli Kominternu, on voli jahanje, on voli sve to, on mrzi Srpsku crkvu. Ja ne mogu sa tim da se usaglasim, ali ja to razumem kao politiku. On mrzi patrijarha, on mrzi Vladiku Nikolaja, on mrzi sve što je srpsko, sve je to okej i to je politika, bar se drži svojih principa za razliku od nekih drugih koji mi glume da ne znaju šta su im principi, koji glume da ne znaju za šta su glasali. Kod njega bar ništa nije skrivao, pošteno rekao šta je to za šta se glasa, samo su druge lagali da se ne glasa za to, a on nije lagao. Da budemo sasvim fer. On je govorio ono što stvarno misli. To je istina.

E, tako pošto nama Kominterna i ja računam da tu ima slobodnih ljudi koji ne žele da im Kominterna izdaje naloge, mi glasamo po sopstvenoj savesti zato smo predložili profesora Stojana Radenovića, a oni koji ne žele da im plenumi i Kominterna izdaju naloge mogu da nam se pridruže u tom poslu i siguran sam ne samo da neće pogrešiti, već će izabrati čoveka tolerantnog, trpeljivog, strpljivog, najvećeg našeg živog naučnika, neuporedivog sa bilo kim drugim i verujem da ćemo imati više tolerancije, a manje oduzimanja reči u budućnosti.

Ako je ono zbog čega ćete da glasate za gospodina Čupića najvažnije, a to je kako nama da se uskrate prava, to je loše za Parlament, to je loše za Srbiju, to je loše za atmosferu u društvu, jer onda će parlamentarni život, što je uvek loše i što je uvek pogrešno, samo me poslušajte oko toga, da se seli na ulicu, a to nikada nije dobro. Najbolje kad je život politički u Parlamentu. To je ubedljivo najbolje i najvažnije da on bude u Parlamentu. I tu ima dovoljno pametnih ljudi koji to znaju i koji to razumeju. Nemojte da napravite da to bude drugačije, jer ovde šta god čujete, rekao neki Vučić, rekao ovaj, onaj, sutra mi teramo svoje. Vi možete to, imate pravo na to, radite šta god hoćete do nekog trenutka dok ne dođu neki novi izbori.

Ali imate mir da radite i provodite politiku kakvu želite i kakvu hoćete. A ako to ne radite, ako nas izbacite odavde i kažete – nemate pravo da govorite nemate pravo na potpredsednike, nemate pravo na odbore, nemate pravo ni na šta, dovodimo vam predsednika Skupštine koji će da vas opomene, šta god da kažete, kako god da izgovorite, makar to i ne bila nepristojna reč, jer će to da bude direktiva Kominterne,

jer se on sam neće pitati za tako nešto, ja mislim da je to veoma loše za našu zemlju i sasvim sam ozbiljan kad ovo govorim. Veoma, veoma ozbiljan, jer svaki put, da vam kažem, kad smo mi imali i kada pozove Ana ili pre toga Orlić, kada su bili predsednici parlamenta, ja im kažem – pusti, šta god da su radili. Ovde su bacali… Da, pozovu me kao druga i prijatelja, starijeg, iskusnijeg i pozove me i pita me – a šta da radim. Ja sam im rekao čak i za one petarde i za sve drugo – pusti, nastavite da radite sa njima. oni su predstavnici jednog dela naroda, osudite to, govorite sve najgore o tome.

A kakvu vi imate opoziciju? Jesmo li vam uneli petarde? Jesmo vas gađali nečim, vređali nečim što smo napravili? Baš ništa. Baš ništa. To baš da pezimo pred vama i da vam se klanjamo kao što to rade ovi snishodljivi novinari vaši, to nećemo da radimo nikada i nemojte da očekujete od nas. Ali da smo pristojni, bićemo uvek pristojni. Ako i to ukinete, šta da radimo, borićemo se svim dozvoljenim demokratskim sredstvima, legalnim i legitimnim, i manje ćemo da kršimo zakon nego što ste ga vi kršili. A ono što je za mene važno, to je da ukažem na sve laži Radio televizije Srbije još jedanput. To je postala prava TV bastilja i ložovizija. Da vas podsetim da je njima prva vest u Dnevniku bila da sam hteo da proizvedem državni udar i svi ste vi znali da je to laž. Niko od vas niti je glup, niti nema informacije o svemu tome i ćutali ste i pustili ste da takve laži prolaze i da mi se ne dozvoli da odgovorim. I kada sam odgovorio moj odgovor nisu pustili. A svako su slovo slagali, svaku su reč slagali. Sve što su izgovorili sve su izmislili i baš ih briga. Može im se. Kao da ja sad kažem – ovaj ima vilu na Ženevskom jezeru ili negde drugo, a nema, i baš me briga. Koga briga za to.

I ja pitam sve vas – hajde kažite mi sa kim sam pričao, maca pojela jezik. Pitam njih – kažite mi sa kim sam to pričao pa mi je to neko rekao posle 20 sati, maca pojela jezik. I baš ih briga za laž. Baš ih briga za sve drugo.

Dobro. Hvala vam što ste imali strpljenja danas da nas saslušate. Mi smo vas slušali veoma pažljivo. Posebno mi je žao što niste rekli – izvinite, Lidiji Vukićević. Takav pokušaj unižavanja nije zaslužila ta žena i nije zaslužila nijedna žena na kugli zemaljskoj.

I gledajte da rulju ne pozivate u Narodnu skupštinu. Gledajte da rulju ne pozivate u Narodnu skupštinu. Narodna skupština je za ljude koji misle drugačije. Narodna skupština je poprište različitih ideja. Narodna skupština je poprište borbe političkih protivnika, a ne da rulja određuje ko je dobar a ko nije. A posebno nemojte da zovete one iz Ekostraže i onog jadnog… Kako se zove onaj novinar? Ma nije taj. Onaj drugi. Nije ni važno. Što se klibere kao tele na šarena vrata dok tuku i maltretiraju, šikaniraju ženu pred njima. Takvu sramotu nisam video u svom životu. Svakog muškarca koji je tu bio i koji je to gledao a nije reagovao ili se još sramotno kliberio treba da je sramota.

Zato hvala, Lidija, tebi da dostojanstvu i hvala svim ženama što su dobro razumele šta se danas dogodilo ispred Narodne skupštine Republike Srbije i hvala vama što ste imali strpljenja danas da nas čujete. I još jedanput vam čestitam na uspehu. Hvala najlepše. Srbija pobeđuje.

Snimak govora na YouTube-u

← Prethodni: Stojan Radenović · Prva (konstitutivna) sednica · dan 1: svi govori

Izvor teksta: Privremene stenografske beleške (neredigovane i neautorizovane), parlament.gov.rs

Skupština live je nezavisno, nestranačko praćenje sednica Narodne skupštine Republike Srbije. Nije zvanični sajt Narodne skupštine.