Aleksandar Vučić: govor u Narodnoj skupštini, 17. novembra 2026. u 14:07

Srpska napredna stranka (SNS) · lista Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija · trajanje 1 h 15 min · tačka 2: Izbor predsednika Narodne skupštine

Sažetak

Osuđuje napad na poslanicu Lidiju Vukićević ispred Skupštine, koju su, kako navodi, čupali i polili jogurtom, i kritikuje izostanak izvinjenja. Predlaže Stojana Radenovića za predsednika Skupštine, ističući njegove naučne rezultate, i poručuje da njegova stranka neće opstruisati rad. Kritikuje što opoziciji nisu ponuđena potpredsednička mesta i odbori, tvrdeći da se to nije dogodilo od 1991. godine. Odbacuje tvrdnje o pokušaju državnog udara i nabraja desetine napada na funkcionere i prostorije SNS posle izbora, upad u „Informer“ i smenu rukovodstva RTS-a. Pita zašto napadači nisu uhapšeni i kritikuje hapšenja njegovih pristalica.

Ceo govor

Možete da vičete sto godina povreda Poslovnika, ja moram da završim pa onda možete da govorite. Neko vas nije naučio to. Morate da naučite nešto. Možete da govorite kada ja završim. Samo da to naučite. Imamo mi ljude, nije to ništa strašno, i ja sam to godinama učio, samo je potrebno da se te elementarne stvari nauče.

Nisam nijednu uvredljivu reč izgovorio, osim ako vam nije uvredljivo to što sam vam čestitao što su vas postavili za šefa poslaničke grupe, što je i mene iznenadilo, da budem iskren.

Što se tiče onoga što se dogodilo danas u Narodnoj skupštini i ispred Narodne skupštine Republike Srbije, to je upravo nešto čemu se nismo nadali. Ovo je danas trebalo da bude jedan svečani dan, verifikacija mandata i početak izbora tela Narodne skupštine, predsednika, potpredsednika i izbor sekretara Narodne skupštine. Uvek to traje negde dva do tri dana, svaki put kada se to odigrava.

Međutim, danas po prvi put, umesto svečarske atmosfere čestitanja, mi smo imali priliku da vidimo najbrutalniji napad na narodnog poslanika ili kako se to danas moderno kaže, ja taj novogovor još ne mogu sasvim da prihvatim, narodnu poslanicu Lidiju Vukićević, koja je kriva zato što je došla valjda na glavni ulaz Narodne skupštine, zato što je želela da radi svoj posao, onaj za koji su je izabrali građani Srbije, baš kao i svakog od vas, sa istim brojem glasova.

Dakle, dolazila je u Narodnu skupštinu i uz jezive povike, najstrašnije uvrede, a reč je o istaknutoj dramskoj umetnici ove zemlje, popularnoj kod svih ljudi, dok neki nisu zatrovali atmosferu i svoje političke protivnike proglašavali za neprijatelje i one koje treba žigosati na svakom mestu, u svakom slučaju, Lidiju Vukićević su čupali, potezali za struk i na kraju polili jogurtom.

I da smo čuli reči izvinjenja od bilo koga od vas, da smo čuli jednu reč, mi bismo rekli – ljudi su, hvala im na tome, nisu saglasni sa onim što se dogodilo. Naravno, nismo čuli nijednu takvu reč, nijednu reč osude. Naprotiv, čuli smo komentare i žene koja je to uradila, koja je rekla – pa ljuta sam, moraju da plate. Ne mogu baš da se setim tih ne naročito pametnih argumenata koje je koristila, ali je najvažniji bio taj deo da je mnogo ljuta. Znači, svako kad je ljut ima pravo da to učini.

Mi smo ljuti što ste dve godine blokirali sve naše ulice na ilegalan način, što ste dve godine blokirali naše škole i fakultete, što nam deca ništa nisu učila, pa imamo pravo da vas polivamo jogurtom i da vas polivamo čim god hoćemo. A na sve to, oni koji su vas najstrastvenije i najsladostrasnije podržavali sve ovo vreme i koji su pravili tu atmosferu linča i mržnje, kako se to kaže, nova.rs, kažu – zašto je jogurt dobar za kosu. I lepo je kada to kažete možda nekome, možda onima koji nemaju nikakvih emocija, možda onima koji ne znaju da ljudi u ovoj zemlji imaju i ćerke i unuke i bake i supruge i sestre, pa ne znam nijednog čoveka kojem bi bilo drago da mu majka, baka, sestra, supruga, ćerka, unuka bude polivena jogurtom i da neko na tako primitivan način zbija šale. I ovo sam rekao iz jednog veoma prostog razloga, jer se nadam da se ovakve stvari nikada više neće ponavljati. Mi nemamo…

Da vas naučim, dok ja govorim ne morate da dižete, čim ja završim možete da se javite za povredu Poslovnika. Ja sam sutra ujutru od osam sati ovde, mogu i besplatno da vas obučim malo, da se ne sekirate ubuduće. Samo spustite ruku, čim ja završim javite se i tada dobijate reč. Samo da se ne sekirate i nemojte da ste nervozni. Znam ja da vi niste naviknuti na to da čujete drugačije mišljenje, znam da ne volite da to čujete, ali sve su skuplji ovi lekovi za upale ručnog zgloba, samo da to imate u vidu, tako da vas molim da obratite pažnju na to.

Dakle, oprostite, profesore, dragi Stojane, ili kako bi oni rekli, pokušavajući da vas unize baš u ovom istom mediju, kažu – deda Stojko, čika Stojko, kažu – zamislite, on je najuspešniji matematičar među SNS-ovcima, i to kaže novinar Željko Veljković, to je onaj veliki ljubitelj Hrvatske, sve zemlje mnogo voli sem Srbije.

E vidite, gospodin Radenović je predložen, između ostalog, zbog činjenice da je bolji matematičar od svih nas zajedno, i ne samo matematičar, nego da je veći naučnik i da ima više naučnih dela nego svih 250 nas ovde. Svi zajedno kad sve zajedno saberemo šta smo uradili nismo uradili onoliko koliko je Stojan Radenović uradio za jednu godinu.

Stojan Radenović nas je držao na 200. mestu Šangajske liste, rođen u Dobroj Vodi, kod Leskovca, jedan tolerantan, strpljiv, trpeljiv, ozbiljan i odgovoran čovek. Dok smo imali njegove radove, mi smo stajali visoko. E otkada je taj čovek zastao sa svojim radovima mi strmoglavo padamo, jer vi vodite naše obrazovanje i pre svega naše visoko obrazovanje, takvih naučnika nema, takvih naučnih radova više nema. Te vas ja molim, pošto su vam uvek usta bila pune struke, puna onih koji su bolji od ostalih i koje ne morate da cenite po političkoj pripadnosti, već po znanju i stručnosti, ja sam siguran da ćete građanima Srbije to i ovoga puta pokazati i glasati za Stojana Radenovića, jer uz sve poštovanje prema vašem predloženom kandidatu, reč je o neuporedivo i obrazovanijem i stručnijem i, rekao bih, čoveku koji bi zaslužio i poverenje svakog od vas.

Dozvolićete mi da nastavim sedeći.

Ja ću odmah da vam kažem, neću nimalo da opstruišem, mogao sam pet dana na ovakav način da govorim, ne pada mi na pamet. Verujem da ćemo našu tačku dnevnog reda završiti najkasnije sutra u prepodnevnim satima, ne mislimo da vas zaustavljamo u bilo čemu. Želimo da što pre formirate organe i da to traje mnogo kraće nego što je

trajalo prošli put kada smo mi imali značajnu većinu. Tako da se uopšte ne sekirate po tom pitanju. Nikakvu vrstu opstrukcije od nas nećete da imate. Ponašali smo se pristojno, kao gospoda, dame i gospoda, ceo dan ćutali, reč vam nismo ni dobacili, ništa vam nismo ni tražili, baš ništa.

Ne tražimo vam ni ta potpredsednička mesta, to je vaša volja. Vaša volja je da pokažete koliko ste bili, kao i odbori, koliko ste demokrate i koliko niste. Kod nas neslobodara, autokrata, diktatora i svega drugog imali su i po pet odbora, sa sve predsednicima koje su sami birali, imali smo i po tri potpredsednika iz opozicije i nikada nismo imali problem da to opozicionim strankama ponudimo i nismo i mi birali rešenja i nismo se mi mešali narodu u izbor govoreći – e, ovaj nam se izbor sviđa, a ovaj nam se izbor ne sviđa. Čim vam se ne sviđa izbor opozicije, to ne govori o nama, to govori o vama, to govori o tome kako ćete da tretirate one koji su vam stvarni protivnici.

Ja sam ovo slušao dvehiljaditih godina, kada su hteli da postoje samo Koštunica i Đinđić – pa mi ćemo jedni drugima da budemo opozicija, a ove sve druge ćemo da satremo. Na kraju su sa političke scene i jedna i druga partija bile uglavnom počišćene. Zato što ljudi nikada ne prihvataju veštačke izbore, ljudi umeju da prepoznaju ko je stvarna opozicija i ko se stvarno zalaže i bori i ko stvarno ima određene ideale.

Mi smo u ovih 23 dana, 22 ili 23 dana, kako hoćete, preživeli mnogo toga teškog. I nije težak poraz, u politici čovek mora da se navikne i na pobede i na poraze, samo ste vi obmanjivali javnost kako nećemo da prihvatimo poraz, kako smo do deset ujutru naredili svim našim biračima da izađu na glasanje, a onda svi za Beograd, kako bi izazivali nerede, i baš vas briga što ste lagali. A onda ste nam objašnjavali, osim toga što nećemo da priznamo poraz, kako ćemo da izvodimo vojsku na ulice i da zauzimamo institucije ili ne znam ni ja šta sve. I naravno, onako kako to uvek biva, preletače ste oberučke prihvatili, sve zaklinjući se kako nećete da ih prihvatite, te nas je RTS obavestio pre neko veče da sam lično želeo da sprovedem državni udar, a kaže bivša ambasadorka Belgije, koje se i ne sećam, da budem iskren, ne znam da li sam je ikad video, a znam da je nikad u životu nisam čuo, ne znam joj ni ime, kaže – hteo je Vučić, ali ga je sprečila Evropska unija.

Pošto ja nisam mogao da odgovorim na televiziji kojom upravljaju ovi preletači iz RTS-a, jer ne daju prosto, tako je to kad dođe revolucija, tako je bilo i 5. oktobra, mada su 5. oktobra, da vam to ukažem, jer ovde ima, siguran sam, među vama i stručnih ljudi i ljudi koji drže do nekih principa, 5. oktobra je bilo onih koji su se trudili da naprave nešto profesionalno i objektivno. Kod vas to nema. Kod vas je – satri sve što stigneš, jaši, dinstaj, peci, okreći na ražnju, teraj ga da pliva, i sve ostalo. Tako da, sad se ni ne trudite bar i to je, da budem iskren, poštenije. Oni 5. oktobra nešto su se trudili da pričaju o profesionalizaciji medija, o objektivnim medijima itd., ma kod vas to ne postoji uopšte. Drugu stranu nemoj ni da pitate nikad ni za šta, koga briga.

I kaže ta stručnjakinja, kaže – zvali ga neki iz Evropske unije. Evo da vam ja ispričam kako to izgleda. Tog dana, tokom celog dana, obično bih imao nekih 10-15 poziva, sa raznih tih strana, kao neko ko učestvuje kao prvi na listi, mnogo godina radim taj posao, računam zvaće me neko. Ma, niko me ne zove. Negde popodne, oko pet-šest, ja pozovem zbog svih primedbi, mislim da sam, Ana, od tebe tražio i telefon ili ne znam šta, pozovem jednom od njih da mu ukažem na nepravilnosti tamo gde ste ih proizvodili i da samo kažem da se obezbedi mir u večernjim satima. I taj mi čovek kaže – šta se to

zbiva u Lazarevcu? Ja kažem – nemam pojma baš tačno šta se zbiva u Lazarevcu ali, rekoh, proveriću pa ću vam javiti. Nemojte da se ljutite zašto moram ovo da govorim, siguran sam da vi možete to da razumete. To je kad nemate priliku da odgovorite, a optuženi ste za najteže moguće stvari.

I, ništa. I niko me ne zove. Od osam sati ja primam rezultate. Rezultati su užasni, za mene je užasno kad vi pobeđujete, jer znam da time Srbija gubi, i znam tek koliko će da izgubi. I dobijam te rezultate, pozovem ljude. Svi su naši državljani sem, a i oni imaju naše državljanstvo, ne znam za Milana Kneževića, ali znam za Mileta Dodika i Stevandića. Njih pozovem u kabinet i kažem im lepo – izgubili smo izbore, ja sad izlazim da to kažem. Ni sa jednim čovekom nisam razgovarao telefonom. Ni sa jednim. Ni sa kim.

Uzgred, baš taj čovek sa kojim sam razgovarao to popodne, ali i njegovi šefovi iz Evropske unije mi čestitaju na ponašanju iste večeri, a te poruke i dalje čuvam.

Iste večeri i sutradan uveče razgovaram sa Emanuelom Makronom, sa Đorđa Meloni, Antoniom Koštom, sve na normalnoj prijateljskoj bazi – hvala što si to uradio na takav način kako je trebalo.

A, što vam je trebalo sve vreme da izmišljate te priče i da ih puštate u javnost? Jel niste mogli lepo da prihvatite pobedu? Što je niste prihvatili iste večeri lepo? Pa, zato što ste vi spremali nemire. Zato što su mene sačekali u Aleksinačkih rudara ulici ljudi, sačekalo njih oko 150, koji su nasrnuli, to vam po prvi put sada govorim, imate službene beleške, nasrnuli na automobil, hteli da okrenu automobil naopačke, itd., a onda naravno nisu imali mogućnosti i snage za to, ali je i to bilo pripremano. Kao što je bilo pripremljeno i to da se ulazi u sve institucije koje vam se ne dopadaju i da se sprovodi teror od tog dana.

Ovo sam samo rekao na jednom primeru da biste dobro razumeli kakve su laži, ne samo RTS, već i svih snishodljivih i poltronskih medija u ovoj zemlji koji me nisu ni pitali za mišljenje, niti za to šta je istina, a šta istina nije.

I kod nas nećete imati problem da kažete šta god hoćete, kako god hoćete, uvek ćemo vas saslušati i za mene će da bude dragoceno da kažete sve ono što mislite.

A, moje pitanje je, za celu Srbiju, zašto je jogurt odličan za kosu? Šta nam se to dogodilo? I šta je tu tako smešno? Hoćete da uzmemo jogurt? Kako bi se osećale dame ovde da ih neko poliva jogurtom? Ja bih se osećao užasno i odvratno.

Muškarci koji su bili napolju, od policajaca do novinara raznih, do vaših simpatizera, klibere se ko tele na šarena vrata. Nešto im je mnogo smešno, nešto im je mnogo zanimljivo. Raduju se. A, čemu se to tačno radujete? Što ste pokušali da unizite jednu ženu? Pa, unizili ste sebe, a ne tu ženu.

Odakle taj poriv za napadima na žene? I to nije prvi put. Bio je i sa Ljiljanom Cvjetković i sa Anom Brnabić i sa mnogim drugima. U čemu je trik? Što volite da napadate žene? Ili valjda ne sme da se kaže ništa?

I ne morate da okrećete glavom, pošto je juče vaš simpatizer, i to član DS i plenuma, izvadio nož za giros pa jurio ljude, samo što nigde nije smelo da se kaže. Tada je sestrinska televizija RTS, „N1“ nam saopštila – on je došao, znate, sa mamom, pa su se nešto posvađali tamo, ne zna se baš tačno šta se desilo. Ne zna se šta se desilo, a takav nož ne koriste ni za svinjokolj svojevremeno, 29. novembra, kada je bio. Te veličine. I svi vide nož, ma baš ih briga što vide nož. Niko se ne sekira ni za šta od sveta toga i niko ne kaže izvinite malo smo lagali ništa strašno.

Ćutali ste i kad je upucan Bogdanović, jer on mora… I dobro je da bude upucan, jer je „ćaci“. Šta on ima da živi. Dva metaka je dobio čovek, koga briga, ali ćete uvek da pričate o tome kako ste vi žrtve, ne razmišljajući o tome šta se događalo na drugoj strani.

Ne sporim ja ni naše greške, ni sve stvari koje smo napravili, niti ću ikada to da učinim. Mi smo slušajući sve ovo vreme saznali da imamo drugačije fizionomije, najmanje od tri vaša poslanika ovde prisutna. Da imamo drugačije fizionomije. Širili ste i rasne teorije. Nikakav problem, samo i to što ste radili govori o vama, a ne o nama.

Ta vrsta arogancije u kojoj niste u stanju da prihvatite ni pobedu, zato što niste zadovoljni pobedom, jer ste namirisali krv i želeli ste nešto drugo. Želeli ste nešto na ulici, jer nemate šta da ponudite građanima Srbije. Ne možete da im ponudite bolji život i jedino što možete da im ponudite to je jogurt i mržnja. I pošto ne možete ništa drugo da im ponudite onda ćete baš ovo da radite.

Svojevremeno, krajem 12. veka, Andronik Komnin, mislim da je bio poslednji vizantijski car, unet je carsku dvoranu na rukama svojih pristalica, otprilike kao vi danas. Skupilo se njih 500, kao i kod vas danas. Samo što vas uneli nisu u ovu salu, ti junaci koji su napali Lidiju Vukićević i druge naše poslanike. E, njega su uneli u carsku dvoranu. Posle dve godine ti isti su mu sudili na najsvirepiji način, što sam siguran da vam se neće dogoditi pošto ćemo mi da vas čuvamo. Ovde ima…

Samo se vi smejte. Samo se vi smejte. Nagledao sam se ja toga i kada sam to rekao nekima 2001. godine sećam se kako su me za to molili već 2003. godine.

E, mi smo za ovo vreme, u ova 23 dana, svakako prošli kroz pravi pravcati teror. Institucionalni i vaninstitucionalni teror. Institucionalni zato što su sve sluge ovoga sveta i najsnishodljiviji ljudi, što vam savetujem da ne napravite našu delimičnu grešku i ne prihvatite ih oberučke kao što ste ih sa oduševljenjem prihvatili na RTS-u, kao što ste ih sa oduševljenjem prihvatili ovde. Samo da vas odmah upoznam. Recimo, ovde videćete sad mnogo ljudi koji vam se dodvoravaju. Među njima je, recimo, supruga advokata Ninića, koja se setila da donese diplomu pre dva dana ovde, a radila sve vreme i nikada o tome nismo hteli da govorimo. Nikada vam tu reč nismo rekli. Nikada vas nismo obavestili da i brat Save Manojlovića radi ovde, u skupštinskim službama. Nikada vam reč nismo ni po ovom pitanju rekli. Samo da to imate u vidu, kakav je naš odnos bio, pa gledajte kakav je vaš danas odnos po svim tim pitanjima.

I meni je veoma važno da ste vi pokazali da vam je mesto gde ćete da sedite od ključnog značaja. Niste imali pametnija posla, da se bavite EHROM, što vam mi nudimo da se bavite i da rešavamo neke od važnih pitanja i važnih problema, ali vam je od ključnog značaja bilo gde ćete da sednete.

Super, poštovani građani, da znate, pored opšte invazije na restoran skupštinski od sutra će ili od prekosutra, kada budu održali sednicu Administrativnog odbora, poslanici režima da sede na ovoj strani, pošto im je strašno stalo da sede ovde, a da nas oteraju, valjda, na drugu stranu. U redu, uspeli ste u životu. Srbija napreduje zbog toga, to je čudo jedno.

Sve to govorim zbog toga što znam da druge stvari da se ponude gotovo da je nemoguće. I u ovih 20 i nešto dana, ja ću vam samo deo toga pročitati, pa vi sami razmislite da li je to normalno i da li je to u redu. Sami razmislite.

I ne morate da me gledate sa toliko mržnje, u svakom od vas ja vidim Luja Antoana de Sen-Žista. Vidim kako ste željni jakobinske pravde i svega drugog. Sve je to mnogo lepo, nego malo više poštovanja pokažite prema političkim protivnicima, tako će i vas drugi više da poštuju.

Od 25. oktobra sem napada na mene, na Anu Brnabić ovde ispred centrale stranke, dakle nedaleko odavde, na pet, pet i po kilometara odavde, na Novom Beogradu, usledili su napadi svuda po Srbiji. Valjda su shvatili da pobeda nije trenutak koji treba da se slavi, već da mora da se izlije bes.

Ono što su ponavljali po bezbroj puta na „N1“ i „Nova S“, onako kako to ide u obojenim revolucijama, ljudi su besni, ljudi su ljuti, ma ljudi su besni. I tako, kada ih pitate što besni, ti baš sa 9.000 evra platom i 5.000 evra platom, što su baš tako besni, ne znaju baš da vam objasne, ali tako su im rekli spolja da tako najveći efekat postižu.

Te večeri napadnut je sin potpredsednice gradskog odbora SNS u Kruševcu, dr Rade Joksimović Zmejkoski. Najpre je bio verbalno vređan, a narednih dana u školi fizički maltretiran, tučen od strane jednog učenika, dok su se ostali učenici unosili u lice i upućivali uvrede.

Milan Ursulović iz Zlota, mrtav pijan, agresivan ulazi u JKP Vodovod, jedva ga je uz mnogo muka obezbeđenje sprečilo u nameri da izazove veći incident. U hotel „Rojal Drina“ opština Mali Zvornik, Branko Masić napao je predsednika i njegove saradnike, dolazio u kabinet predsednika opštine, napadao predsednika i zaposlene, bacao lomio stvari.

Posle proglašenja pobede studentske liste koju sam uzgred ja proglasio i čestitao odmah pošto smo za razliku od vas, stratifikovani uzorak dobili mnogo ranije, Ljubiša Radović, aktivista SNS-a u Malom Zvorniku je pretučen. Policija i dalje nije uhapsila odgovorna lica.

Oko 21.45 časova ispred opštinskog odbora u Aranđelovcu nepoznato lice prilazi ulaznim vratima stranačkih prostorija, nasilno pokušava da ih otvori, razvaljujući vrata, sprečavaju stranački aktivisti, bore se, ali onda su počeli da bacaju i kamenje i petarde i da dalje uništavaju stranačke prostorije.

Agresivna grupa pijanih ljudi napala je sedište stranke u Alibunaru, lupali na vrata, udarali u izloge, uzvikivali parole ispred objekta.

Na Ubu blokaderi su palicama napali naše aktiviste i teško povredili jednog. Došli su sa bejzbol palicama, inače iz Valjeva, da vas obavestim. Nisu sa Uba, nego iz Valjeva, pošto im je Ub nešto trn u oku. Policija je uhapsila 16 naših aktivista, jer su se odbranili golim rukama, nisu imali palice. Tačno je, naneli su i određene povrede napadačima blokaderima. Svih šesnaest je uhapšeno. Nijedan od napadača nije uhapšen. Određen im je pritvor od 30 dana. Tužilac Aleksandra Simić snishodljivo i pokorno odbija da procesuira napadače iako se jedan od napadnutih aktivista i dalje nalazi u zatvorskoj bolnici.

Na dan izbora u Topoli grupa lica koja je u koloni proslavljala izborni rezultat došla je ispred stranačkih prostorija, upućivala pogrdne reči i gađali kamenicama prostorije.

Iste večeri nepoznata lica bacila su zapaljene baklje na porodičnu kuću Igora Ćirkovića, sekretara opštinskog odbora SNS koja se nalazi u centru Topole. U trenutku incidenta u kući se nalazi njegov sin, star godinu i dva meseca. Prema dostavljenim informacijama Ćirković je nakon svih ovih događaja imao ozbiljne zdravstvene probleme zbog kojih je proveo 15 dana na lečenju u zdravstvenom centru u Aranđelovcu.

Nakon povratka u selo Blaznava, Draganu Jovanoviću nepoznata lica su pokušala da mu prepreče put, postavljanjem dva automobila na raskrsnici. On je u tom trenutku upravljao građevinskom mašinom, nastavio je bez fizičkog sukoba. Janu Jovanović, njegovu ćerku, učenicu prvog razreda gimnazije bila je izložena pretnjama i uznemiravanjem od strane vršnjaka u školi. Pet dana nije pohađala nastavu. Siguran sam da ste ponosni na to. pretpostavljam. Ili mislite da to nije istina, ja ću vam se izviniti ako mi kažete da je sa druge strane nešto slično bila istina. I u tome je razlika.

Tehnički sekretar opštinskog odbora u Topoli, Ana Ranitović i Ivana Jovanović bile su izložene vređanju i upućivanju pogrdnih i uvredljivih izraza.

Oko 21.00 čas predsednik opštinskog odbora primio je telefonski poziv od Bobana Milenkovića iz Vrnjačke Banje, aktiviste „Studentske liste“, uputio je ozbiljne pretnje rečima: „J…. vam majku svima do jednog“. Prijavljen je slučaj policiji, ali to nije bilo sve, jer su posle toga došli ispred njegove kuće i celu noć gađali kamenicama i uznemiravali predsednika opštine.

Oko 22.00 časa na krovu zgrade u kojoj su prostorije gradskog odbora SNS Užice nepoznata lica su se popela i nožem cepala banere „Srbija pobeđuje“ koji su plaćeni. Polupan je prozor iznad izloga na prostorijama štaba SNS u ulici Vuka Karadžića 283, na Čeneju, Novi Sad.

Dana 26. oktobra oko 22.00 časa Ivan Radovanović i Milan Bodiroga, predstavnici „Studentske liste“ sa grupom pristalica provalili su kroz prozor i ušli u prostorije opštinskog odbora SNS Bajina Bašta, te tom prilikom demolirali unutrašnjost stranke. Postoje fotografije i snimci upada, te barabe, ti kriminalci do dana današnjeg nisu uhapšeni. Razbojnici u najmanju ruku.

Pripadnici zborova i „Studentske liste“ upali su na televiziju „Informer“, maltretirali i ponižavali zaposlene tokom programa uživo. Pripadnici policije stajali ispred TV „Informer-a“, sem časnih izuzetaka gotovo da nisu reagovali. Što se tiče upada u televiziju „Informer“, samo želim da to kažem, zarad istorije i oko RTS i oko „Informera“ i oko RTV Vojvodine, čućete i zašto, pošto ćemo ovde svakako razgovarati o RTS-u i RTV jer su to javni servisi, trebalo bi da budu.

Radio televizija Srbije, to ste zauzeli valjda isto veče, primoravajući u dva dana generalnu direktorku da podnese ostavku, ostavljajući joj lisice i sapun na ulaznim vratima, sa jasnom i nedvosmislenom pretnjom da očekuje zatvor i silovanje u zatvoru. Onako, demokratski kako i priliči bez nasilja. A onda ste, promenivši sve doveli prinudnog upravnika Borivoja Uskokovića, čuvenog dosije majstora, koji nas je obavestio da je od vas u blokadi dobio zahtev da se 50 dosijea dostavi nelegalnom, nelegitimnom telu koje ne predstavlja ništa i nikoga u ovoj zemlji – ništa i nikoga. I tako vi dosijea delite, može vam se, revolucionarna pravda, sve suprotno od onoga što ste govorili.

Pričali narodu o institucijama, nosili Ustav pod miškom, a okačili, bacili Ustav u kontejner prvog dana i počeli iz parka da upravljate, van institucija i da zapovedate ko, kako i gde mora da bude uhapšen. Ko, kako i zbog čega, pa i ako nema zbog čega, nađite nešto, i ko, kako i gde mora da podnese ostavku i ko će kako i gde da vlada. Sve suprotno od onoga što ste ljudima govorili.

I nije problem taj u RTS-u, samo hoću da vas podsetim na nešto. Godine 2012. kada je došlo do promene u ovoj zemlji, strateških i suštinskih, koje su spasile ovu zemlju, omogućili nam da 550 hiljada ljudi zaposlimo, koji su dobili otkaz pod vašom vlašću, jer gledam ovde jednog pripadnika Demokratske stranke, koji je učestvovao u otpuštanju 500 hiljada ljudi, koji sedi preko puta mene i predstavlja se kao novi ili ne znam ko već. Dakle, e tada, kada ste otpustili 550 hiljada ljudi, mi smo zaposlili 550 hiljada ljudi i više od toga i nivo nezaposlenosti sa 25,9% spustili na 7,2% i siguran sam da ćete vi nastaviti, pa verujem da će biti normalno da bar na 6,2% spustite i mi ćemo vam na tome čestitati i radovati se takvim stvarima i podržati vas u tome, to su uvek dobre stvari.

Dakle, e tada, kada ste zauzeli RTS, ja sam samo hteo da vas podsetim da mi nikoga nismo zamenili na RTS-u, da nijedan dosije nismo tražili, da nismo menjali ni direktora, ni glavnog i odgovornog urednika, da je Tijanić tek smrću mogao da bude zamenjen nekim drugim, a tada smo se trudili da pronađemo kompromisno rešenje i složićete se to je bio Dragan Bujošević, koji svakako nije bio neko ko je posebno privržen našoj političkoj opciji ili nacionalnoj političkoj opciji, u celini govoreći, ali profesionalac je i ne mogu da govorim loše o tom periodu.

A vi? Najgore ste doveli, najgore na RTS-u, ne postoje gori. Dovoljno je da ih čujete koliko su nepismeni, ne umeju da kažu sumnja nego sumlja, ali ima vas i ovde koji kažete sumljati a ne sumnjati. Ima jedan koji se izvinuo, valjda se prvo ušinuo pa se izvinuo, umesto da se izvinio i takvi vam danas upravljaju programima Radio-televizije Srbije. Valjda su toliko stručni i toliko učeni da moramo svi od njih da učimo.

Ja znam da je nekima od vas i ovo simpatično, jer znate da je tačno. Ja se nadam da ćete to umeti da ispravite i da ćete to umeti da promenite. Ja se uzdam tu u vas, kao što se uzdam da nećete da napravite jednu grešku. Neke je bilo dobro da sam prihvatio svojevremeno, a neke baš nije bilo dobro. Ne prihvatajte te preletače, jer ti koji su neke druge izdali, pa nas, izdaće i vas.

To vam je čuvena priča oko srednjevekovnog grada Ključ. Neki od vas znaju tu priču. Kada su Turci gledali, nikako da probiju utvrđenje, nikako da uđu u grad Ključ i nađoše srpskog velikaša, koga bi drugog, da podmite i da kažu – dobićeš dve torbe zlata, dva tovara zlata. Uradi on, otvori tokom noći kapije, osvojiše oni. I legenda kaže – dođoše Turci, istresoše sve pred njega, evo ti ovo za ovo, a sada mu odsecite glavu; pa zašto kada sam sve uradio; pada si izdao svoje šta ćeš onda da uradiš za ove druge. To vam ja pričam o raznim Božovićima i o mnogim drugima.

Zato sam ja srećan što sa vama ne vodim nikakve razgovore, što vas ni za šta ne molim i znam da me poštujete mnogo više nego ove koji vam se udvaraju i koji vam okreću telefon svakog bogovetnog dana. E, tako sam i ja poštovao one koji su se borili protiv mene, a ne one koji su sedeli na dve stolice.

Vidite, upad na „Informer“. Tako nešto se nikada nije dogodilo u naših 14 godina, nijednom to nismo uradili ni sa N1 ni sa Novom S, iako je bilo bezbroj razloga da država interveniše zbog poziva na nasilno rušenje ustavnog uređenja, zbog najbrutalnijih laži oko dečaka u Valjevu koji je teško povređen i umire u nekoj od beogradskih privatnih bolnica. Neću da govorim o onim drugima koji su preko društvenih mreža govorili da je već preminuo itd.

Neću da vam govorim o lažima o zvučnom topu. I sami znate kakve su to monstruozne laži bile, iako sam siguran da su mnogi od vas u to verovali. Evo, sada ćete imati priliku da se sami u to uverite, jer oni koje ćete da postavljate na komandna mesta znaju da je to laž, odlično znaju da je laž jer su bili na sastancima na kojima smo o svemu tome razgovarali i odlično su upoznati sa činjenicama.

Kao i sa Jovanjicom. Tri godine ste obmanjivali javnost. Posle tri godine je bilo dovoljno da Jelena Zorić i valjda Zdenko Tomanović kažu da nema tu nigde nikakvih Vučića. Koga briga što ste tri godine lagali i obmanjivali javnost, izmišljali priče, nije više bilo ni važno. Isto i sa „Sarajevo safarijem“ i sa mnogim drugim temama i mnogim drugim izmišljenim pričama.

Da se vratim na „Informer“. Dakle, u 14 godina nikada se tako nešto nije desilo. Desilo se poslednji put 2006. godine kada su neki vaši prethodnici koje danas sledite, neki od vas su tada bili deo vlasti i te kako, upali u BK televiziju, tada najuspešniju televiziju, rekao bih i najgledaniju televiziju, i zatvorili je preko noći. Ali tada niko nije sprovodio… To je bilo institucionalno nasilje. Vi ste ovde organizovali vaninstitucionalno nasilje i pri tome se služili najodvratnijim izmišljotinama, a gde ste našli jednog proćelavog čoveka kog ste uporedili sa jednim od mojih ljudi iz obezbeđenja i rekli – evo ga Vučićevo obezbeđenje, to vam je dokaz da je sve inscenirano. Da li vas je bar malo sramota kada tako nešto slažete?

Naravno da nije bilo reči o tom čovek. Naravno da je bilo reč o nekom uličaru koji je iz Batajnice došao da sprovodi teror u „Informer“. Naravno da treba da bude stid i policajce koji nisu želeli da intervenišu, kao ni druge državne organe koji svoj posao nisu obavili. Da vas podsetim, a siguran sam da vi kao neko ko se zalaže za principe pravne države nikada to ne biste dozvolili, a to je da niko nije odgovoran za to, da niko za ono strašno nasilje i za ono strašno šikaniranje ljudi nije odgovoran, za to da priljubite čoveka uza zid, da ga tobož mazite po glavi otpozadi i da ga

primoravate da kaže – ajde sada se izvini i pokaj se. Kada je to neko radio, ne u ovoj zemlji? To od 1945. godine ovde nismo mogli da vidimo. Samo ne znam šta vam je smešno, gospođo? Samo ne znam šta vam je smešno.

Znam ja da ima takvih ljudi koji se tome raduju. Nikada se tome nisam radovao. Bio sam jedini koji sam govorio o slučaju ćerke Milovana Bojića, jedini koji je smeo da govori o tome u Parlamentu 2001. godine. Niko drugi. Ovde nas ima troje-četvoro koji smo tada bili u Parlamentu, niko drugi nije smeo da govori o tome. Ja sam govorio.Dete je imalo 10 godina, otišlo u školu, zato što je njen otac bio na drugoj strani ošišali su je i ponizili na najgori mogući način. Ponizili su sebe i tada je nekima bilo smešno. Bilo im je smešno i kada su tukli Milanoviće. Bilo im je smešno, i danas im je smešno, kada ste tukli i maltretirali Vučićevića. Meni nije bilo smešno. Meni je tragično. Tragično mi je da tužilac nikoga nije uhapsio. Tragično mi je da su tužioci hapsili kontejnere u kojima ništa nisu pronašli.

Evo da vas obavestim, pošto još imamo određena saznanja i ljude koje smo postavili i koji nas obaveštavaju, nijedan slučaj koji ste prijavljivali, a pozvali ljude da prijavljuju, preko 500 slučajeva o tome kako neko secka dokumenta i sklanja dokumenta, nijedan slučaj ne postoji, nula, krompir. Tri dana ste pričali ljudima – evo ih seku, ne znam ni ja šta sve. Prvo naučite da sve postoji u elektronskoj formi, toliko znate. Mnogo je vas bilo po raznim revizionim komisijama i mnogo je vas radilo u državi i radi u državi, najveći broj vas. Vi ste oni koje država plaća. Vi to odlično to znate. Što to radite? Što obmanjujte ljude?

Hapsili ste tetkice, 22 spremačice ste hapsili, privodili u Novom Sadu na informativni razgovor, da vam pričaju što neko radi u prostorijama AP Vojvodine. Što? Jeste li nameravali da upadnete na silu tamo? Tamo nisu ni bili izbori. Privodite spremačice, divne žene koje rade za najmanju moguću platu, pet puta manju nego što je vaša i moja, da pokažete koliko ste silni i svemoćni.

Moje pitanje je… I da mi ne kažete – mi nismo na vlasti, nije naša odgovornost, podsetiću vas, na konferenciji za novinare održanoj u parku naredili ste ko sve mora da podnese ostavku, ko sve mora da bude postavljen i ko sve upravlja tužiocima koji vam se, bogami, u zaletu dodvoravaju, sem možda jednog tužioca. Svi ostali trče ne bi li se oprali i dodvorili za sve i ne bi li sve vratili na 2009. godinu, krše zakon, ruže zakon na sve moguće načine i baš ih briga za to sve. Time vi upravljate, ne upravlja niko drugi.

Što ste slali ljude u policiju? Što? Što ste ih slali na sastanke sa tužiocima? Šta ste radili u Budimpešti? O tome vam plenumi raspravljaju, imate zapisnike. Što? Šta ste tražili? Vaninstitucionalno upravljanje, divljanje, hapšenje ljudi protivzakonito ili mora neko da bude uhapšen zato što je to vaša volja.

Moje je pitanje vrlo prosto – zašto nisu uhapšeni kriminalci koji su upali u televiziju „Informer“ i kada će ti kriminalci biti uhapšeni zbog fizičkog nasilja koje su proizvodili, zbog verbalnog nasilja, zbog ponižavanja ljudi? Ja sam siguran da nikada ne biste voleli da neko vama učini ono što je njima učinjeno. Siguran sam. Mi ćemo uvek biti protiv toga i, verujem, svaki normalan čovek će biti protiv toga.

Vi mislite danas da su vaši ljudi srećni zbog ovoga sa Lidijom Vukićević? Jesu. Njih između 500.000 i 1.000.000, onih najostrašćenijih, onih ekstremista koje je baš briga za sve drugo, već samo kako ćemo da se napijemo krvi nekome. Nemojte samo pogrešno da procenite. Po prvi put imate ljude sa vaše liste koji su apsolutno protiv toga, na svakom mestu. Ja to znam, iskusan sam u ovom poslu i odlično to osećam. Samo ljudi moraju da znaju da ste to vi naredili. Vi ste rekli ljudima da dođu, i ti ljudi su jutros… Baš ih briga za pešački prelaz, oslobodioci, 1945. je došla, prelaze gde hoće,

kako hoće, šikaniraju koga hoće, gađaju koga hoće, viču gde šta hoće – imamo pravo, mi smo ljuti. Nemate pravo da ponižavate bilo koga, kao što vam mi nećemo dozvoliti da ponižavate nas ovde ili to što nećete da se ponašate u skladu sa demokratskim pravilima i procedurama, govoriće o vama, a ne o nama.

Mislite stvarno da nam je stalo do posebnih mesta ne znam gde, pa ćete vi sada nas kaznite – eto, ne damo im mi. Bravo, majstori, došli ste na nivo Slobodana Miloševića i to u prvom mandatu, jer od drugog mandata Slobodan Milošević je svima nudio to. E, vi ste se vratili na 1991. godinu i niko posle 1991. godine se tako bahato nije ponašao kao vi danas. Samo da to ljudi u Srbiji znaju. Niko od 1991. godine se nije dogodilo da se ne ponude opoziciji potpredsednička mesta i određeni broj odbora na upravljanje. Nikada od 1991. godine.

Jesam li u pravu? Jesam, jesam. Ti si starija u Parlamentu pa znaš. Dobro.

Nikada se to od 1991. godine nije dogodilo, 35 godina. Samo da to imate u vidu kakvu ste nam demokratiju doneli.

Posle toga, pristalice vaše liste se okupljaju ispred Televizije „Pink“, gađaju zgradu, iznose pretnje i uvrede zaposlenima. Naravno, pošto je tu u centru, da se mnogo ne muče, morali su da unište prostorije „Večernjih novosti“, da ih napadnu, polome prozore i sve ostalo.

Opozicioni aktivista Miloš Kuvekalović, upao je u zgradu Gradske uprave Čačak i urlao – tražim Miloša Stevanića, današnjeg vašeg kolegu, poslanika, da ga jašem. Jel' vi imate neki problem sa tim jahanjem ili šta je? To vam je neka posebna želja? Mnogo volite da jašete. Imamo konjičkih klubova koliko hoćete, ali nisu ljudi za jahanje i uopšte mi nije smešno ovo što govorim, tužno je. Baš je tužno. A hoćete da jašete? Pa hajde, mangupi, hajde da vas vidim. Odakle vam potreba da jašete i da ljude ponižavate? Odakle vam ta potreba? Što to radite? Ko je to vama rekao bilo kada? Nekome iz vaše porodice? Jel' vam je neko u porodici rekao da vam otac nije otac? Neko od nas da li vam je ikada rekao?

Da li je bilo gluposti? Naravno da je bilo gluposti i to osuđujem. Ali takve stvari koje ste vi radili i govorili, mi to nikada nismo uradili.

Miljan Ursulović, već sam rekao, on je rekao – njega za zlot, A, ne sada je drugu stvar uradio. Onda je ušao u prostorije mesne zajednice, sa stola uzeo papire… Pazite sad stručnjaka. To je ono kada im vi objasnite – tu imaju neki tajni papiri, kapilarni glasovi. Gde je Grujin? Hapsili Grujina. Kaže – nosio je, privode ga u Vršac, kaže nosio je strašne liste. Čuj čovek nosi liste zaduženih koje je trebalo da izvede na glasanje, baš onako kako sve normalne političke partije u svetu, baš ono što ste i vi radili na ovim izborima. Zbog toga ste privodili čoveka, narodnog poslanika, u ovom mandatu narodnog poslanika.

Elem, da ljudima bude zanimljivo, sa stola je Ursulović, stručnjak uzeo papire, a tu su imena meštana koji su podneli zahtev za rizlu. Tražili ljudi, nemaju put, pa tražili rizlu. On je pokupio, pobacao to sve. Istog dana ušao u prostorije Poštanske štedionice, urlao, vikao, mrtav pijan, tražio pare i nakon tri minuta izašao iz zgrade.

Kod gradonačelnika Zaječara su došli Miloš Stojadinović i Predrag Stanković, pretili mu da mora da podnese ostavku da bi se oni dočepali vlasti. Vidite, kod nas sve je taksativno nabrojano, sve ime i prezime.

Aleksandar Rodić, vlasnik firme „Brodeks“, koji je podržavao i plaćao Studensku listu, kako sam tvrdi, sa nekoliko istomišljenika, upadao kod gradonačelnika Šapca, Aleksandra Pajića, i zaletao se u više navrata ne bi li skinuo sliku Aleksandra Vučića. Ja razumem, to je kao crvena marama za vas i ja sam spreman ako vam to znači nešto, mogu sutra da vam donesem svima moju sliku ovde da pocepate, da budete hrabri i jaki i još da vičete nešto o jahanju i da budete mnogo srećni zbog svega toga.

U Kragujevcu se dogodio upad blokadera u kabinet gradonačelnika i zamislite šta su uradili – skinuli sliku Aleksandra Vučića, lomili izloge u glavnom štabu i u štabu kod Zelengore, sve junak do junaka. Oko 18 časova kolona od 30 automobila došla je pred kuću predsednika Opštine Vrnjačka Banja, Bobana Đurovića, u selu Gračac. Okupljeni su uz viku, urlanje i dernjavu upućivali uvrede i slavili pobedu. Oko 21 čas ponovo su došli sa oko 50 automobila i ponovili isti scenario. Valjda im nije bilo dovoljno, i skupilo ih se još u 20 automobila. Onda su došli ispred kuće predsednika Skupštine, Ivana Radovića, zatim ispred kuće odbornika Filipa Vujašanina, gde su bacali topske udare i petarde, iako ta porodica ima dve ćerke, starosti dve godine, i bebu od mesec dana, kao i ispred kuće Saše Grkovića.

Odbornik Liste „Glas mladih koji menja Sečanj“, to je taj isto student, Dragan Žeželj je doneo kutije i peščani sat, ostavio čuvaru i pretio predsednici opštine ukoliko ne razume poruku koju je poslao. Slava Kojić i Dragan Kariman Radivojević, pripadnici zbora, dolazili su kod komunalnog inspektora Milinka Milenkovića i tražili da se skinu plaćeni bilbordi u Vladimircima. Zajedno sa njima su bili Rade Srećković, Strahinja Kuzmanović, Nenad Gligorić. Naravno, sve pod pretnjom sile.

Miroslav Petrović, blizak Udruženju „Ne damo Jadar“, dolazi u Gradsku upravu Loznica kod načelnika Milorada Matića i revizora Vanje Simeunović, pretio, tvrdio kako se on pita za sve javne nabavke i kaže – od sutra, onako institucionalno, sve račune njemu moraju da nose, sve njemu moraju da prijave. Ko, kako, zašto – pa ja sam student. Predstavio se, izvinite, kao pripadnik zbora.

Gradonačelnica Loznice je izložena pravom linču, dolasku kući, neću da govorim zašto je ovo poseban problem, pošto ta divna žena i hrabra žena, nema ona, ali u porodici ima određenih zdravstvenih problema, neko i posebno se teško bori sa svim tim, i namerno su uznemiravali i nju i celu porodicu danima i noćima i telefonom i ispred same kuće.

Dalje, uništen bilbord postavljen ispred prostorija Gradskog odbora SNS. Obaveštena je policija, izvršen uviđaj, evidentirala video-zapise, nikom ništa do dana današnjeg.

Više desetina naših ljudi pozivano je na razgovore u Policijsku stanicu Vršac. Tom prilikom ispitivani su šta imaju od papira, kakve liste nose. To su sve one liste koje svako od vas ima. Svako od vas, ali baš svako. Samo ne znam što niste objasnili to tim ljudima koji progone vaše političke protivnike da je to normalno, kao što je normalno imati kol-centre u političkoj kampanji i van političke kampanje, jer radite najnormalniji posao kao svaka partija na kugli zemaljaskoj. Ali tako, tridesetoro ljudi je tako privedeno. Niko ne zna zašto su privedeni. Grujin, ti ni danas ne znaš što su te priveli? Ne zna. Ne zna čovek. Nisu mi ni rekli. Samo malo provedete tamo u pritvoru, zadrže ga malo, maltretiraju ga. A što je bio tamo – ne zna.

Ispred zgrade rukovodstva Rudarskog basena Kolubara okupila se grupa kriminalaca od približno 30-50 lica koja su nosila zastave i protesna obeležja. Ušli su u zgradu rukovodstva, nakon čega je prema svim informacijama iz kabineta pomoćnika direktora uzeta fotografija predsednika Vučića.

Spreman sam… Vidi, Milenko, da se odštampa jedno dve hiljade, tri, da imaju šta da cepaju, da imaju šta da pale, samo da ostave ljude na miru.

Tokom okupljanja prisutni su se fotografisali i snimali otprilike kao kada ubiju jelena pa podignu jednu nogu uz verbalno prozivanje rukovodstva RB Kolubara i upućivanja poruke – 26. nećemo prespavati.

Upali kod načelnika Opštinske uprave Vladičin Han i u pravobranilaštvo. Predstavili su se da su pobednici na izborima i tražili ugovore. Slučajevi nisu prijavljeni policiji jer su bili dovoljno fini da su se setili na kraju da nemaju baš razloga da traže ugovore.

Prijavljen je slučaj pretnje silovanjem predsednici Skupštine opštine Vladičin Han od strane Danijela Milosavljevića, junak jedan što voli da jaše, kao i slučajevi podele muškog polnog organa napravljenog od slatkiša našim odbornicima od strane maloletnih lica, poslatih od Stefana Stankovića. Pametan jedan gospodin, mlad.

U Vlasotincu blokaderi su išarali opštinu, stranku, napisane prijave, niko nije priveden, policija nije reagovala. Načelnik Opštinske uprave Marijan Stanković ušao u opštinu van radnog vremena. I zamislite, prijavili su ga zašto je ušao u opštinu van radnog vremena jer mora da je nešto spaljivao i seckao i zato je čovek priveden u policiju. Naravno, nije ništa spalio, nije ništa seckao, ali je proveo određeno vreme u policiji. Zamislite iznenađenja, radio je nešto. Čudo. Mislim, to nije u skladu sa višim programom četvorodnevnom radnom nedeljom i sedam sati dnevno, 28 sati nedeljno, ja razumem to, ali, razumite, još ima ljudi koji poštuju trenutne propise pa vole da rade i 40 sati i više sati nedeljno.

Predstavnici blokadera ušli su u kabinet predsednika opštine Opovo, sa namerom da provere da li je skinuta postavljena fotografija Aleksandra Vučića. U kasnim večernjim satima išarane su prostorija SNS u Stražilovačkoj 4, Novi Sad. U toku noći su išarane prostorije štaba mesnog odbora SNS Podbare, na adresi Kosovska 76, Novi Sad. E, tada je kreirana platforma, ona čuvena iz 33. godine – Prijavi svog "ćacija" i budi mu vlasnik.

Znate, kad su već ovi Belgijanci nešto rekli, baš kao što su oni držali ljude drugačije boje kože u zoološkim vrtovima do 1968. godine, ovde ćemo se, siguran sam, saglasiti, i govorili kako su im vlasnici, e, otprilike na isti način ste i vi tu platformu kreirali, želeći da postanete vlasnici nad ljudima.

Na dan stranačke slave, naša stranačka slava je Sveta Petka, skinuti su baneri u Vlasotincu, u prostorijama SNS u Vrbasu, dok se obeležavala stranka upali su Mane, Gluvijać, Igor Udovičić, Mikan Koprivica, Dalibor Jonaš, Vidović Aleksa i Mitar Kupusović. Možete misliti kakva su to sve gospoda, opšte poznata u gradu, veoma ozbiljni i odgovorni ljudi. Oni su pogrdnim imenima nazivali simpatizere i članove stranke okupljene na slavi, pretili su okupljenima, psovali majku. Jel ste čuli nekad u Srbiji da je običaj da nekome dođete na slavu, da prekinete sveštenika u sečenju kolača i da nekome psujete majku? Jel ste čuli nekada da je to bilo? Ja nisam ni 1945, ni 1946. godine. Čuo sam da je UDBA pratila one koji bi išli na slavu ili da slave Srpsku novu godinu, ali još nikad nisam čuo da je neko ulazio nekome na slavu da mu psuje majku. Svašta jesam, ali ovo nisam. I kao što vidite, sve je poimence rečeno. Posle nekoliko minuta prišle su im žene koje su se nalazile na slavi i uspele na kulturan način da ih izbace napolje.

Kada smo obeležavali svoju slavu, u večernjim satima lice Bogdan Palić, 2006. godine, prišlo je ulaznim vratima prostorije opštinskog odbora SNS u Smederevskoj Palanci i udarcima nogom razbilo staklo na izlogu ulaznih vrata. Događaj je prijavljen policiji. Naravno, nema odgovornih.

Odmah da vam kažem, tužilac je i danas, samo da vidite kakva vam je divna pravna država, tužilac je i danas odbio da konstatuje da je počinjeno krivično delo u napadu na Lidiju Vukićević, ja čekam samo da dodelite neko odlikovanje i neki orden i da se pohvalite time da tako divne tužioce imamo da je to veličanstveno.

Televizija "Tanjug" i "Kurir" obustavili su svoje emitovanje iz straha za svoje zaposlene. Lice poznato kao Miloš Savić ulazi u kabinet predsednika opštine Smederevska Palanka i tom prilikom sve vreme pokušava da skine fotografiju predsednika Vučića, nije baš uspeo u tome, te je zadatak ostao neispunjen, šta ćete.

Ja vam čitam sve kako piše, ali, razumeo sam ja sve vaše traume i frustracije, te fotografije ću dovoljno da vam obezbedim, ne brinite. Ima i onih ljudi, crtali, slikali, dok vi oslobodioci niste došli, voleli su me. Sad su se, znate, kao 1948, posakrivali svi u podrume, vide šta radite sa ljudima kojima sliku pronađete. Ja ću za vas da obezbedim da imate dovoljno da ih uništite, spalite i iseckate.

Što se tiče stranke, obeležila je slavu i u Opovu. Međutim, onda su upali pristalice Studentske liste i uz psovanje majki čestitali im slavu, tako kako to priliči.

Pripadnici udruženja "Naše mleko", predstavljajući se da su pripadnici Studentske liste, upali su u zgradu opštine Bogatić, tražili predsednika i zamenika predsednika. Pošto ih nisu našli, upali su u kancelariju načelnika opštinske uprave, maltretirali ga, pretili krivičnim gonjenjem i svim drugim.

Upali su i u JKP Bogatić i znate šta su radili, ne moram da vam govorim – skidali, razbijali, cepali slike Aleksandra Vučića, terali Miroslava Erića da podnese ostavku. Jovica Đukanović je rekao da će ubiti Đoku Nenadića gde god da ga sretne, a ostali su mu, nećete verovati, pretili jahanjem. Što pretite jahanjem? Što to radite? Šta vam je smešno? Ajde kad vam je smešno, što to ne uradite sad? Sram vas bilo!

Ja to ne mogu, Vjerice, da kažem na takav način, jer bih onda bio isti kao oni, sve i da je istina.

Isidor Stefanović upao je u javno preduzeće "Parking servis Vranje" i opet isto. A onda je upadao i na stranačku slavu.

Srednjoškolci gimnazije "Bora Stanković" u Vranju protestvovali su protiv direktorke Maje Ristić. Naravno, decu su organizovali profesori Dragan Antić i Miodrag Zdravković, pristalice Studentske liste.

Ivica Petrušijević je pokušao upad u zgradu u kojoj se nalazi Viši sud i Više tužilaštvo u Vranju. On je jedini čovek kome je određen pritvor, valjda zato što je upao tamo gde su sudije i tužioci, a ovo sve što nas maltretiraju i šikaniraju, to nije ništa. Ali, kad kod njih upadne, onda dobije pritvor odmah.

U prostorije Gradske kuće u Rumi upao je Marko Grujičić, inače investitor koji je započeo izgradnju stambenog objekta u Rumi bez ikakvih dozvola. Zahtevao je ostavku predsednika opštine Dušana Ljubišića te istakao da je sada u prilici zbog pobede Studentske liste da to očekuje i da će da nastavi sa realizacijom i izgradnjom svog stambenog objekta, iako je prevario građane Rume prodajući im stanove u objektu koji nema nikakve dozvole. Nije mogao da dobije i da nastavi to da gradi, ali je sad siguran da će to moći da nastavi da gradi.

Istovremeno ste uhapsili i privodili dva puta, i to je ono što je dogovoreno sa tužiocima u direktnom razgovoru koji su vaši predstavnici obavljali, da moraju da budu gonjeni, znamo mi svi ko sve mora da bude gonjen, bio kriv, ne bio kriv, pa ste rekli ljudima da moraju da budu uhapšeni ljudi iz „Milenijum tima“ koji zapošljavaju dve i po hiljade ljudi. Pa ste upali kod ljudi na privatnu parcelu na kojoj se gradi Ric-Karlton hotel i za koji imaju sve dozvole za pripremne radove. Niste ni poslali veštaka koji bi mogao da vam kaže da li šipovi pomažu da ta jama opstane ili ne opstane. Potpuno je nevažno, time se ne dobijaju kvadrati ili gube, ili bilo šta slično. Privedeni ljudi, pa pušteni, a onda privođeni zbog radova na „Belgrade Eye“ kao da sebi nešto tu rade ili pribavljaju protivpravnu korist ili bilo šta.

A što ovog Grujičića ne uhapsiste? Izgleda nije bilo na sastanku u Budimpešti. Njega se niste setili? Ili ako je vaš, onda je dobar, onda može sve?

Samo vas molim, pošto znam da tu ima i nekoliko ozbiljnih ljudi koje poštujem, ništa s njima nisam saglasan, ali znam da ozbiljno razmišljaju o državi, samo razmislite da li je ukidanje dve i po i tri hiljade radnih mesta u vašem interesu, u interesu zemlje i naroda.

U kancelariji direktorke Gimnazije „Stevan Puzić“ u Rumi, Marine Maletić, ušao je nastavnik Miloš Ćorda, ujedno odbornik u Skupštini opštine Ruma „Protiv nasilja“, ove vaše kolege, došao čovek i kaže da podneseš ostavku. Što? Pa, eto, tako. Dva dana kasnije došla i Anđelka Zec, predsednik NSPRS. Ne znam šta je NSPRS, neka vaša partija. Šta je NSPRS? Sindikat neki, tako nešto. Nezavisni sindikat prosvetnih radnika Srbije. Neki od tih vaših.

Grupa građana „Uzinat“ pozivala je u Gornjem Milanovcu, svakodnevno targetirala i pritisak vršila na funkcionere i članove SNS u Lebanu, u zgradi opštine upalo je pet osoba, a najglasniji je bio Đorđe Stoiljković, zvani Đole Čupko

iz sela Bošnjaci. Snimali su ceo događaj telefonom. Zajedno sa njima je bila i Biljana Nikolić koja vodi nevladinu organizaciju. Gle čuda, nevladinu organizaciju!

Kad sam već kod toga, da se vratim, ja sam bio mnogo srećan kad sam pogledao neke od vaših nastupa na pojedinim medijima i ponadao se da ćete da vodite ozbiljnu i odgovornu politiku. A onda kad vidim kako ste sve podelili nevladinom sektoru i na Televiziji Vojvodine i na Televiziji Srbije, kako im polako dajete sektor odbrane i bezbednosti, onda je moj strah mnogo, mnogo veći.

I tako, u Lebanu se nastavilo, a znate već sa čim se završilo, odnosno pokušajem da se uništi čuvena slika.

Skup „Studentske liste“ na Trgu u Valjevu, u zgradu Gradske uprave upalo je pet osoba ne bi li negde pronašli sliku predsednika Vučića. Došli su i u MUP valjevski gde su rekli ko može a ko ne može da bude šef Policijske uprave u Valjevu.

Ovo je samo za prva dva dana, a sad ima svaki dan.

U Užicu, u jutarnjim časovima sledećeg dana, napadnut je Desimir Popović od strane nepoznatih lica u ugostiteljskom objektu, gde su ga maltretirali, tukli i naterali da napusti objekat. Policija je dobila prijavu, niko nije reagovao, naravno, i niko nije uhapšen.

Ponovo su Predrag Stanković Montoja i Uglješa Đuričković ušli u prostorije Gradske uprave u Zaječaru, Montoja i Uglješa Đuričković, gde su primoravali ljude na ostavku, govoreći da oni više nisu većina jer moraju da pređu na njihovu stranu. A onda ide čuveno privođenje Radivoja Stojkovića, kriv je čovek što se krsti. To je najveći problem, je l' da? To su ovi pravoslavni fetišisti, ludaci što se krste. Ja sam video vaš pogled čuđenja danas kada sam se prekrstio kada je završena naša himna „Bože pravde“ i baš sam razmišljao šta li mislite o meni, koliko li je ovaj lud kad se krsti kad je himna intonirana i onako lepo otpevana od devojaka i momaka koji su to ovde uradili.

Upad u Dom zdravlja u Nišu, šikaniranje i maltretiranje ljudi, isto i u opštini Zemun. Tada su pesnicom u glavu udarili ženu koja je onkološki bolesnik, samo zbog toga joj neću reći ime. Imate neki pik posebno na žene.

Pretnja na mrežama Aleksandru Stevanoviću, gradonačelniku Pančeva, i to je sve urodilo upadanjem u kabinet gradonačelnika Pančeva, sa pokušajem, naravno, da se uništi fotografija.

U kancelariju direktorke Doma zdravlja Ruma Jelene Stojanac Mračević ulazi Predrag Todić, lekar zaposlen u Domu zdravlja, i on kaže – on je član Pokreta za decentralizaciju Srbije. Šta je to? Doktor Milić. Je l' taj sa vama ili nije? Bog će ga znati. Ni vi ne znate, a ni on. I taj je upao i kaže da je pristalica studentskog pokreta i da je od tog dana on direktor, sve onako institucionalno i sa sve Ustavom pod miškom i vladavinom prava o kojoj govorite.

U Žitorađi su blokaderi prijavili, navodno, uništavanje i iznošenje dokumentacije, policija je ušla u zgradu opštine po nalogu tužilaštva izvršila pretres i, naravno, nije pronašla ništa. A onda su u Novom Sadu ponovo prekrečili prostorije i onda upad u TV „Lav plus“ Čačak, upad i maltretiranje ljudi u JKP „Srbijavode“. I to sve neki koji su nekad tu upravljali iz nekih preduzeća, koji su mislili da imaju pravo da šikaniraju ljude, da ih tuku, udaraju i da prete porodicama. Šta da radite? Dođe takvo vreme.

Po prijavi da je izvršio napad na aktivistu Pokreta „Kreni-promeni“ uhapšen je Filip Kostić, aktivista SNS-a. Izvršen je pretres stana. Kostiću je određeno zadržavanje u trajanju od 48 sati, iako je bilo reči o tuči na fer, a ovaj drugi ni pozvan ni priveden. I oni su valjda s vama? Ja mislim da jesu.

Pres-konferencijom održanom u parku ispred Narodne skupštine Republike Srbije, odnosno ispred Predsedništva Srbije, kandidati su sa vaše liste praktično označili ukidanje svih institucija u Srbiji. Ovom prilikom su direktno iznosili zahteve, izdali naredbe sudstvu, tužilaštvu, Ustavnom sudu, REM-u i bezbednosnim agencijama. Time su pokazali da se ne libe direktnog i neprimerenog uticaja na nezavisne institucije – tužilaštvo i sudstvo.

Malopre pročitah, školski rukovodilac školske uprave Kraljevo nalazila se na svom radnom mestu, a tada upadaju dva muškarca i tri ženske osobe. Pored njih, tu su bile i dve koleginice iz Osnovne škole „Četvrti kraljevački bataljon“ nastavnica razredne nastave Olivera Stevanović i nastavnica muzičke kulture Jelena Dimitrijević. Rukovodilac školske uprave im se ljubazno obratila rečima: „Dobar dan. Izvolite. Šta vam je potrebno?“ A onda su oni odgovorili: „Vi“. Uručen joj je papir. Ona je pitala: „Šta je to?“ Tad joj je rečeno: „Zahtev svih da podnesete ostavku, i to

odmah“. U potpisu je stajalo – Plenum prosvetnih radnika osnovnih i srednjih škola. Šta vam je to? Koja vam je to institucija? Kakva vam je to institucija koja donosi rešenja o otpuštanju ljudi zaposlenih u školskim upravama? Otkad je to uspostavljeno ustavnim sistemom i zakonskim sistemom Republike Srbije? Postojao je onaj jedan, kako se zove, onaj Stojan iz Čačka, Marković? Kako se zove onaj iz „Ozon-a“, Marković? On došao i kaže, vidite ljudi, ovaj neće da podnese ostavku i studenski zbor ga je smenio, on još nije podneo ostavku. Zamislite, čoveka drži se Ustava i zakona ko pijan plota i nerazume šta su mu poručili studenski zborovi, nego ko boga vas molim, vi požurite, mi ćemo sutra prepodne da završimo sa ovim, pa vi požurite, formirajte tu vladu da neke institucije rade svoj posao. Kako god i na najgori način, kako god.

Policija je privela Luku Milića, sina jedne od funkcionerki SNS-a, inače posinka vlasnika televizije u Nišu. Priveden je čovek zato što je navodno nosio mitraljez, a nosio je kameru sa stativom. I onda su pregledali stručnjaci taj stativ jedno šest minuta, da ustanove da nije mitraljez. A kad su ustanovili da nije mitraljez nego stativ za kameru, onda su mu ušli u kuću i pretresali i tražili pare, našli 79.000 dinara, vratili i sve to pred kamerama uradili i takvu vrstu poniženja mu priredili, i njemu i porodici.

Odžaci. Mi smo slavili slavu, želim da vam ukažem na ovaj slučaj, slavili smo slavu i dan i po kasnije žene koje su spremale hranu iznosile su hranu. Stručnjaci su prijavili da se iznosi iz prostorija mesne zajednice dokumentacija neprimerena za seckanje i za uništavanje. Otvorili su to i videli su punjene paprike i princes krofne koje su žene spremile, pa su pustili iz pritvora princes krofne i punjene paprike. Advokat Igor Isailović podneo je krivičnu prijavu nadležnim organima Republike Srbije zbog pretećih telefonskih poziva njegovoj advokatskoj kancelariji i zbog toga što brani klijente povezane sa SNS-om. Naravno, još nema odgovora da li je neko uhapšen ili ne, niti će ga dobiti ikada.

Želim takođe da vam kažem da u tom periodu, koji i dalje traje, caruju kriminalci iz kavačkog klana, ili nekog drugog, koji određuju, koji su se onako zdušno radovali vašoj pobedi od Dubaija do Beograda, od Zvicera do Veljka Belivuka, baš zdušno i srčano radovali svemu tome. I ne znam zbog čega. Verovatno zato što mene mnogo vole. Toliko o vašim istinama koje ste sipali svih prethodnih godina.

Ono što se događa poslednjih dana je hapšenje svih onih koji vas se dopadaju i koji su nepokolebljivo se borili protiv vas, poput Patrika Drida. Čovek je kriv, samo želim da vi znate, jer sam siguran da bar nekima od vas to nije drago, čovek je kriv zato što je pribavio protivpravnu imovinsku korist fakultetu za koji radi i koji predstavlja. Nije uzeo za sebe pare, nego obezbedio nekih 150.000 evra na godišnjem nivou prihoda za svoj fakultet, tako što je izdavao salu za fizičko. Uzgred, tako možete da uhapsite 5.000 ljudi u Srbiji, i to odmah, ovog sekunda. Što niste? Pet hiljada ljudi ovog sekunda možete da uhapsite u Srbiji samo zbog toga. Što ih niste uhapsili? Što samo Patrika Drida? I što baš to jutro u šest sati, kada je trebalo da bude izglasano poverenje ili nepoverenje Patriku Dridu na novosadskom DIF-u? Slučajno ili ne? A što ga držite još u pritvoru, pošto pritvor određujete vi?

A kako to Marko Kričak može da utiče i da ponovi krivično delo, kad je suspendovan od strane direktora policije? Znači, jasno je da ne može da ponovi krivično delo, koje je, uzgred budi rečeno, glupo. Za to se ili vodi ili ne vodi disciplinski postupak, ali to nije važno. Ako postanete ministar, saznaćete to.

A što držite u zatvoru Žmirića? Što držite sve te momke? Kako se zove onaj na B, onkološki bolesnik? Što držite ljude u pritvoru, kad ih nemate uopšte na snimku? Poslali ste ljude da tražite snimak u Vladu tri dana kasnije, privodili ljude

iz Vlade, što nemaju pojma o čemu se radi. Zato što ih nemate na snimku, morate da ih držite u pritvoru. A vi ćete da kažete – nismo mi, pa to su tužioci. A jesu, to su tužioci s kojima ste vi imali sastanak i kojima ste naredili kako da rade. Ako ste zainteresovani za imena vaših ljudi, jedan od njih sedi među vama koji je bio na tom sastanku. Malo mu je duže prezime, iz Novog Sada je. Samo da vidite da znam sve detalje. A neću da pravim probleme momcima i devojkama, studentima koji imaju neke ideale i koji u nešto veruju. Bar neki. Ne veruju svi u jahanje kao najviši princip.

U opštinu Velika Plana su došli da pitaju… Oni dođu da pitaju za moje slike – jel ima negde neka slika da mogu da jurim. Majke mi moje, da ne verujete ljudi. Ja mislio to neki pametni, obrazovani, stručni ljudi. Ma jok, gde je slika?

U Leskovcu, blokader Vladimir Šiškin upao kod načelnika uprave i kod direktora Opšte bolnice. On tako ide od institucije do institucije. Pokušao da dođe i do gradonačelnika, šefa Odeljenja za stambeno-komunalne delatnosti i u centar za socijalni rad. Mora da je neki siledžija, bog zna šta je. Ide preti svima.

U Sremskoj Mitrovici u popodnevnim časovima otpočet pretres stranačkog kol-centra, iniciran od strane Osnovnog tužilaštvo u Sremskoj Mitrovici. Pregledali su nam, ljudi, sve spiskove. Sve spiskove sa svih izbora koje smo imali su nam pregledali. Oni ljudi u čudu. Sedam sati sede sa njima, ne znaju šta traže. Ne znaju ni oni iz policije šta traže, ne znaju ni oni iz tužilaštva. Majke mi moje, ljudi, verujte mi na reč, pojma nemaju šta traže. Tužilac im je naredio da nešto nađu, niti oni znaju šta traže, a ni šta bi da nađu. I onda kada vide neki spisak, učini im se nešto – e možda je ovo važno. A, onda kad im kažu naši ljudi šta je to, da je to Martinci selo, znate, to su naši sigurni glasači iz sela Martinci. Pa, mi njih pozovemo da ih podsetimo da su izbori, da je potrebno da glasaju, sve ono što normalne političke partije rade uvek i na svaki mogući način. Onda oni baš ne znaju ni što su došli, onda odu i, evo, kao što vidite, nikom ništa.

Ponovo su upali i obili prostorije SNS-a u ulici Branka Radičevića 62, Salajka, Novi Sad.

Nova Varoš i neću da vas maltretiram više svim ovim. Neću, iako će ispasti nefer.

Nisam vas razumeo.

Snimak govora na YouTube-u

← Prethodni: Aleksandar Vučić · Prva (konstitutivna) sednica · dan 1: svi govori · Sledeći: Aleksandar Vučić →

Izvor teksta: Privremene stenografske beleške (neredigovane i neautorizovane), parlament.gov.rs

Skupština live je nezavisno, nestranačko praćenje sednica Narodne skupštine Republike Srbije. Nije zvanični sajt Narodne skupštine.